Marija Haselsteier: "Ne mogu ostati mirna kada vidim da stvari ne idu kako treba"
HNS-ova kandidatkinja za zamjenicu gradonačelnika govori o danima aktivizma, zašto se uključila u politiku, ulozi mjesnih odbora u poboljšanju zajednice i prijedlozima koji mogu unaprijediti kvalitetu života građana.
Zašto ste se odlučili na bavljenje politikom i pridružili timu Valentina Dujmovića kao kandidatkinja za zamjenicu gradonačelnika Dubrovnika?
Smatram da svatko od nas mora doprinijeti svojoj zajednici, a Dubrovnik je moje mjesto, moj dom. Kad me Valentin pozvao u svoj tim, osjetila sam da je vrijeme da se ponovno aktiviram i dam svoj doprinos. Moji Zatonjani znaju koliko se godina borim za poboljšanje života u našem mjestu, ali bila sam aktivna i u Austriji, gdje sam živjela i radila. Ipak, Zaton je uvijek bio mjesto koje sam smatrala pravim domom. Stoga mi nikad nije bilo teško poslušati probleme mojih prijatelja i organizirati nešto da ih zajedno pokušamo riješiti. Vjerujem da se naši sugrađani sjećaju kako sam se prije nekoliko godina borila za očuvanje prostora na Maloj ponti u Zatonu, što je postalo pravim primjerom kako se slogom mogu postići rezultati. U tu borbu krenula sam jer vjerujem da javni prostori moraju služiti građanima, a ne privatnim investitorima. Taj aktivizam i želja za promjenom motivirali su me da se uključim u ovu kampanju.
Koje su ključne točke vašeg programa, posebno ističete brigu o umirovljenicima?
Naš program za umirovljenike izuzetno je promišljen i usmjeren na njihovo uključivanje u zajednicu. Jedna od glavnih ideja je prenošenje znanja. Želimo omogućiti umirovljenicima, koji to žele, da rade do četiri sata dnevno u gradskim tvrtkama ili ustanovama kako bi svoje iskustvo prenijeli mlađim kolegama. To je praksa koja postoji u mnogim zemljama i ne utječe na njihovu mirovinu, a osigurava kontinuitet znanja. Iskustvo koje oni imaju ne smijemo dopustiti da ostane neiskorišteno i samo nestane! Dozvolite da rečem da su svi umirovljenici neprocjenjiv resurs znanja, iskustva, ali i duha zajednice. Nemojmo to olako pustiti.
Također, želimo nastaviti i unaprijediti postojeće socijalne programe, s posebnim naglaskom na one kojima je pomoć najpotrebnija. Fokus je i na vraćanju umirovljenika u aktivan život grada – kroz sportske, kulturne i druge aktivnosti. Planiramo i radionice za edukaciju o novim tehnologijama kako bismo im olakšali prijelaz u mirovinu i prilagodbu modernom svijetu.
Posebno mi je draga mjera kojom želimo podržati bake i djedove koji čuvaju unuke. Predlažemo da dobiju 300 eura mjesečno, što bi im olakšalo život, a istovremeno bi rasteretilo dječje vrtiće, koji često nemaju dovoljno mjesta.
Spomenuli ste svoj aktivizam u Zatonu. Kako vidite budućnost javnih prostora i obale u Dubrovniku?
Dubrovnik mora vratiti more svojim građanima. Pogledajte samo Zaton – naša obala je u neredu, a to se može i mora promijeniti. Dok se njime upravlja iz različitih ureda, imat ćemo nered. Trenutno dijelom lučkog prostora putem koncesije upravlja Luka Dubrovnik, dio gradske obale pod nadzorom je Lučke uprave Dubrovnik, a ostatak upravlja Županijska lučka uprava Dubrovnik. Takvo razdvojeno upravljanje dovodi do kaosa kakav sada vidimo. Rješenje je jednostavno – Grad mora preuzeti upravljanje obalom na svom teritoriju. To zahtijeva promjenu Zakona, ali dužnost dobre gradske uprave je poticati Sabor i Vladu na promjenu loših propisa. Svi znamo da je sve moguće ako postoji volja za promjenama. Želim da uredimo obalu. To je jedna od mojih glavnih borbi, i nastavit ću se zalagati za to.
Naveli ste u svom programu vodu i okoliš. Možete li nam reći nešto više o tome?
Voda je ključna tema za Dubrovnik. Fokusiramo se na projekte poput Palate i Omble, koji su važni za osiguravanje stabilnog vodoopskrbnog sustava. Naselje Ivanica predstavlja stvarnu opasnost za vodoopskrbu užeg dijela Dubrovnika jer tamo ne postoji kanalizacijska mreža. Vidjeli smo nedavno na Palati kako nečistoća lako dođe na izvorište, ne smijemo dopustiti da se to više ikad ponovi. A na Ombli bi to bila kudikamo veća katastrofa. Zato nam je poseban fokus upravo na vodi. Bez nje nema ni života. Uzalud nam sunce i more i najljepša obala na svijetu, ako dopustimo da nam zagade našu pitku vodu. Zato su mi zaštita prirode i okoliša izuzetno važni. Želim da Dubrovnik bude grad koji brine o svojoj prirodi i koji se razvija održivo.
Imate iskustva rada u Austriji. Kako mislite da biste to mogli primijeniti i u Dubrovniku?
Radila sam za veliki trgovački lanac u Austriji, a kasnije i za austrijsko mirovinsko osiguranje, što mi je dalo duboki uvid u probleme umirovljenika. Tamo sam vidjela kako sustav funkcionira i kako se brine o starijim građanima. Također, Austrija je primjer zemlje gdje se problemi zajednice rješavaju zajedničkim naporima i aktivizmom. Od tamo sam donijela projekte koji dokazano funkcioniraju i koji su pomogli u oblikovanju te unapređenju života cijele zajednice. To iskustvo želim prenijeti u Dubrovnik – zajednički rad i uključivanje građana u donošenje odluka.
Imate li neke specifične prijedloge za svakodnevni život građana?
Da, jedna od mojih ideja je da svaka kuća u Dubrovniku ima svoju kantu za smeće. Projekti koje je Čistoća po mom mišljenju davno trebala provesti stoje negdje u ladici, pa danas još uvijek nemamo ni taj osnovni korak. Znam da ovo može zvučati sitno, ali čistoća grada počinje od takvih praktičnih rješenja. Želim da Dubrovnik bude uredan, čist i ugodan za život.
Bavljenje politikom uključuje i komunikaciju i suradnju s različitim ljudima, privlači li vas to?
Najdraže mi je raditi s ljudima. Već sam rekla da volim slušati njihove probleme i zajedno tražiti rješenja. Ne možeš pustiti ni zgradu, a kamoli grad, da se čini što hoće. Potrebno je pomno osmisliti rješenja i provesti ih. U suradnji, ne nametanjem i prisilom. Ne mogu ostati mirna kada vidim da stvari ne idu kako treba – želim pomoći. Upravo zato želim biti dio promjena koje će Dubrovnik učiniti boljim mjestom za život.
Gdje još vidite kao prostor za napredak u odnosu Grada i građana?
Mjesni odbori moraju dobiti više ovlasti. Oni su najbliži građanima i najbolje znaju što je potrebno u njihovim zajednicama. Dajući im veću ulogu, osiguravamo da se problemi rješavaju brže i učinkovitije. Za to je prvenstveno potrebno omogućiti im da imaju i stvarno raspolažu vlastitim budžetom. Jer dok su ovisni o onome što se gradska uprava odluči dodijeliti, oni ostaju samo provoditelji odluka gradske administracije. Participativno budžetiranje je dobar projekt, ali samo je jedna karika u ovom lancu. Hajdemo otključati lance gradskih kotara i mjesnih odbora. Kad im damo sredstva kojima mogu sami raspolagati, svi će brzo vidjeti koliko će se fantastičnih stvari krenuti odvijati.
Za kraj, što biste poručili građanima Dubrovnika?
Dubrovnik zaslužuje ljude koji će raditi za njega s ljubavlju i predanošću. Zajedno s Valentinom Dujmovićem i našim timom, želim grad koji brine o svim svojim građanima – od djece do umirovljenika. Pozivam sve da nam se pridruže i podrže nas u stvaranju boljeg Dubrovnika!