INTERVJU Tomislav Ivušić, suvlasnik Cele: ''Ponosan sam što smo se kao objekt profilirali tako da s nama dan počinje i završava''

Autor: Lucija Komaić Autori fotografija: Nikša Klečak
Dubrovački ugostitelj Tomislav Ivušić, po struci diplomirani ekonomist i suvlasnik popularnog ugostiteljskog objekta Cele na Stradunu u razgovoru za Dubrovački dnevnik osvrnuo se na brojne zanimljive teme o kojima se razglabalo posljednje vrijeme u javnom prostoru. 

Za početak, možete li dati kratki osvrt na mjesece iza nas i sezonu u tijeku. Ugostiteljstvo je jedan od sektora koji su bili najviše pogođeni krizom i  zatvaranjima. Jeste li sada zadovoljni ostvarenim?

Sezona je dobila puni zamah sredinom srpnja i svatko tko se uspio organizirati na vrijeme trebao bi biti zadovoljan. Gosti su bili bolji potrošači i željni odmora i zabave. Ugostiteljstvo u koroni je bilo jedno od ranjivih grana, ali s intervencijom Države i lokalne samouprave situacija je ispala značajno podnošljivija. Na kraju godine se podvlači crta te ćemo tada vidjeti pravo stanje.

Kakav nas ostatak sezone čeka, jeste li optimistični?

Ukoliko epidemiološka situacija ostane povoljna i bude gostiju siguran sam da će i podsezona dati svoj pozitivan obol ukupnoj turističkoj sezoni.

Postali ste glavna nacionalna vijest  u okviru teme o minimalnoj potrošnji stola. To je jedna od onih tema oko kojih svi imaju svoj stav i baš svi misle da bi ga trebali iznijeti. Niste dosad još detaljnije javno govorili o ovoj temi. 

Žalosti me činjenica što u 2021. godini takvo nešto postaje nacionalna tema. Mi Hrvati smo poznati po tome da smo stručnjaci za sve teme pa smo tako spremno osudili i ovu. Da budem jasan i da zaključim ovu priču, mi kao objekt nikada nismo nametali minimalnu potrošnju gostu, niti to imamo u planu. Radi se isključivo o vremenu iza 22:00 kada se ostvaruje najveća potrošnja, i to na određenom djelu tarace gdje počinje svirati DJ i popratni performance. Tada je velika potražnja za stolovima. Umjesto dosadašnje prakse, karikiram, da se uz rezervaciju treba naručiti boca pića, stavili smo minimalnu potrošnju u protuvrijednosti boce kako bi gosti mogli po svom gustu naručiti. Preoblikovali smo taj, po mom mišljenju sirovi izraz, jer ne pije svatko isto piće. 

I kako to funkcionira?

Mogu vam reći da to izvanredno funkcionira. Objekt smo koji pogotovo vikendom radi većinom s domaći gostima. Zbog korone je nama radno vrijeme skraćeno dva sata, ali to nitko ne spominje. Cijelu hajku je diglo par pojedinaca koji nisu htjeli prihvatiti da stol može biti rezerviran unaprijed i profesor povijesti koji u toj istoj povijesti očito još živi, i umjesto  da pronalazi načine kako bi se prilagodio novim uvjetima života i poslovanja on kritizira sve što donosi sadašnjost i budućnost.

Nikša Klečak

Dosta putujete, jeste li se susretali s ovakvim minimalnim potrošnjama u drugim turističkim destinacijama?

Posjetio sam 25 zemalja svijeta i  preko 200 gradova, među njima sve glavne europske metropole, neke i  više puta, a pritom i njihove glavne trgove. U svim destinacijama u objektima gdje je potražnja velika i traži se stol viška normalno je da postoji minimalna potrošnja. I ja se,  kad mi je  nešto skupo,  odlučim se za nešto drugo. Ne pođem sigurno na internet i počnem se žaliti. Ljudi moraju shvatiti da je ovo slobodno tržište, da netko tko to drži ima svoje obveze i pravila, i svidjelo se to tebi ili ne, trebaš ih poštovati. Osvrnut ću se na dio kad kažu Srđevci da je to javna površina pa kao  zbog toga da bi Grad trebao na to reagirati… Zašto? Radi čega? Javna je površina kad nju nitko ne plaća, odnosno ne zakupi, a kad je netko plaća, i to 500 tisuća kuna godišnje, e moji Srđevci, onda nije javna. Kao što ni Srđ većinom nije javan, nego privatan. 

Samoprozvani stručnjaci za Srđ, koji mu ne znaju ni visinu, niti posjeduju komad njegove zemlje, odlučili su biti ovogodišnji  stručnjaci za ugostiteljstvo. Pitam se za što će biti stručni dogodine. A što se tiče zemlje, ja sam Srđevac više od njih jer je moja baba gore prodala zemlju, a još nam je kvadrata u obitelji gore ostalo.''

Koliki je zahtjevno imati objekt na Stradunu u smislu tih troškova koje ste spomenuli, u odnosu na ugostiteljske objekte na nekim manje popularnim lokacijama? Koliko imate zaposlenih tijekom godine, a koliko u sezoni?

Najam prostora na Stradunu je već 15 godina po kvadratu daleko najskuplji  od svih gradova u Hrvatskoj i šire. Nitko nikad nije postavio to pitanje. Nabava je skuplja, trebate imati dodatna skladišta koja su preskupa. Ali, ako nećete vi, hoće netko drugi. Mi radimo cijelu godinu, iako bi po kriteriju isplativosti najlakše  bilo zatvoriti tri, četiri mjeseca, kao što to većina i napravi. Ali zbog pozicije, tradicije i Grada smatramo kako nije u redu da objekt na ovoj lokaciji bude zatvoren, ali to onda sve košta. Mi efikasno radimo  sedam, osam mjeseci, imamo cca 15 stalno zaposlenih. U sezoni brojka bude do 40. 

Mi smo jedini objekt u Gradu koji je uspio napraviti posao od doručka do večere i noćnog izlaska. Uvijek smo na udaru, svatko te uzima u usta, a u konačnici kad uzmete prihode i troškove više novaca na kraju ostane nekom osrednjem restoranu sa strane nego objektima na Stradunu.

Cijena kafe na Stradunu je poput ''evergreen'' vijesti. Uvijek isto čim krene sezona... Dubrovnik temeljem skupe kafe na Stradunu postaje vijest nacionalnih medija. I svi se zgražaju. I onda nakon toga kreće kao reakcija pokret otpora, gnjev Dubrovčana prema takvim vijestima kad shvate da im se u ostatku Hrvatske zapravo omalovažavaju Stradun i Grad.  Je li cijena opravdana i koliko će se dugo  još u Hrvatskoj zbog toga ljudi zgražati, dok istovremeno ne štede kad piju tu istu kafu u ostalim turističkim destinacijama?

Mi smo čak jedini objekt na Stradunu koji zadnjih deset godina do 10 sati ujutro ima cijenu kafe 10 kuna.  Svi se hvataju te cijene i uspoređuju iznose u nabavi.  A pritom nitko  ne gleda kako je najmanji udio u postizanju cijene njezina nabava, a najveći ona stolica na kojoj se sjedi.

Ovoga ljeta potegla se i rasprava oko vaših hostesa i plesačica. One su atraktivno i scenski odjevene, što je potpuno logično, ali je činjenica da bi tako odjevene šetajući Stradunom realno kršile pravilnik o Komunalnom redu. Što vi mislite o tom pravilniku?  

Da se razumijemo, ja prvi sam protiv ikakvog šetanja golotinje po staroj gradskoj jezgri i to oštro osuđujem. Ali isto tako smatram kako se nije trebalo zabraniti Revelinu onda kad su njihove hostese i razni animatori šetali po Stradunu i radili promidžbu kluba. To je puno bolje od pijanih Australaca koji rendaju i rigaju po tom istom Stradunu. Plesačice, to jest animatorice su imale različita scenska odjela da malo upotpune unutarnji prostor lokala što se pokazalo vrlo interesantnim većini naših gosta. Zahtijevao sam od agencije da odjela budu što manje oskudna i da više budu kao atrakcija imajući u vidu mjesto poslovanja. 

Nikša Klečak

U vašem objektu imate raznoliku ponudu, od doručaka u jutarnjim satima, do zabave noćnog kuba u večernjim satima. Sve to u jednom objektu. Nedavno ste baš zbog na stranici Dubrovniktourguide.com navedeni na prvom mjestu najboljih noćnih klubova i barova u Dubrovniku. S druge strane, postoje ljudi koji smatraju  kako noćnom klubu na Stradunu nije mjesto. Što vi kažete na to?  

S ponosom mogu reći da smo jedini objekt koji se profilirao da s nama dan počinje i završava. Od prve kave i doručka, preko ručka do noćnog izlaska. Mi sebe ne smatramo noćnim klubom, mi smo, kako bi se reklo ''IN'' mjesto gdje se izlazi i zagrijava prije kluba. Pošto je korona sve poremetila tako se ove godine nije moglo raditi iza ponoći pa je logično da smo onda postali i broj jedan kao bar - noćni klub, iako mi to nismo. 

Mogu ljudi govoriti što hoće, ali Cele je lani i ove godine prva startala s programom, nudila razne popuste za domaće u samim početcima kad je većina ostala zatvorena, samo kako bi svi što prije zaboravili ove zadnje dvije godine i lakše ušli u ljeto. I kao što vidite, isplatilo se. 

Stanovnici iz povijesne jezgre negoduju zbog buke. 

Vjerujte mi, prvi ne želimo da se naša glazba čuje dalje od našeg objekta, ali kamen je takav i zvuk se širi nekad više nego što bismo mi to htjeli. Nekad se razvija takva atmosfera,  ali ja sam prvi taj koji je za sklad i za to da ne treba ni u čemu pretjerivati. Svi pričaju kako se prije sviralo i pjevalo u svakoj ulici, na svakom trgu i nikome nije smetalo, a  5 tisuća  ljudi je tu živjelo. Sad kad je došla apartmanizacija odjednom smeta. I prvi čovjek kotara Grad je u svoje vrijeme uživao blagodati svih kavana, kao i svi mi, što je u potpunosti u redu, ali sad bi odjednom da mu svira harfa ispred Sv. Vlaha. 

Na Gradskom vijeću mogle su se čuti kritike iz redova Srđevaca kako vam gradonačelnik pogoduje zato što je zatvaranje Igara bilo ispred Katedrale. Kakav je vaš komentar na te njihove stavove? 

Ostao sam u šoku kad je Profesor postavio to pitanje. Osobno ga ne poznam, ali prozivati moje prezime s govornice na osobnoj razini je sramota za jednog gradskog vijećnika. Kao bivši gradski vijećnik u dva mandata poručit ću mu da ne zloupotrebljava govornicu Gradskog vijeća i da svoje osobne frustracije rješava na nekom drugom mjestu. Svake nam se godine  postavlja pozornica pet dana prije Ljetnih igara, a po mogućnosti i produži dan, dva radi dodatnog koncerta, uz to što svake godine gubimo dva to tri dana stolove radi zatvaranja. Znači u špici sezone nama se diže taraca 8 do 12 dana. I to nikad profesor nije postavio kao pitanje, zašto Dubrovačke ljetne igre ne angažiraju više ljudi i ne postave tribinu dva dana prije. Oni je postave nekad i šest dana prije jer kao nemaju dovoljno ljudi. Čak sam ove godine ostao u šoku kad sam čuo da će zatvaranje biti ispred Katedrale. 

I onda čujem sramotno pitanje vijećnika profesora gradonačelniku je li  istina da on nama pogoduje. Ma tko smo mi da se radi nas to radi? Drugi put neka postave pitanje kada će se Dubrovačke ljetne igre modernizirati  i kupiti tribinu koja se montira u par sati? Ja sam još i bivšem gradonačelniku to nudio, rekao sam da smo mi spremni investirati jer nam svake godine oduzimaju pola tarace do 10 dana usred sezone. I to  nam, naravno, nikad nitko nije nadoknadio. Dubrovačke ljetne igre  su naša tradicija koju treba njegovati i podržavati, ali ona su samo jedan dodatak cjelokupnoj ponudi našeg turizma.

Popularni Članci