No, moramo biti realni, "na zemlji" i znati da ti tako lijepi i humani ciljevi nisu osobito mili golemoj većini političara, ali ni onih koji ih biraju, dakle birača ili građana. U svojoj biti najčešće arogantna, agresivna i nervozna manjina uspješno nametne svoje stavove i politiku šutljivoj, pasivnoj i strašljivoj većini i događa se to što se događa. Uostalom, to i nisu neke naše, hrvatske ili dubrovačke posebnosti, da na takav način na površinu izbijaju loši i najlošiji i to jest naličje demokracije.

Ali, to i nije tako strašno, ta cijena kojom se plaćaju ekonomske, socijalne, pa i moralne posljedice, točnije štete. Poguban je zapravo taj pravni pozitivizam, to jest ono kada se svaka odluka, pa makar bila i posve promašena i javno štetna, brani argumentom da iza nje stoji većina, neovisno na koji način je ta većina složena.

Kada Pero Vićan grmi da neće ni pod kakvim uvjetima njegova 4 vijećnika prihvatiti dubrovački gradski proračun za 2017., kada Mato Franković jasno navodi da neće biti predsjednik Gradskog vijeća s Nove godine, kada vijećnici Srđ je Grad neće ovo, hoće ono u tom proračunu, kada sve u svemu svih njih 14 vijećnika vladajuće koalicije se spremaju rušiti taj, kako ga oni zovu "Androv proračun" ma kakav god bio, to se blago rečeno ne može drugačije nazvati nego izostanak zdravog razuma i osjećaja za javnu stvar.

Naime, neprihvaćanjem sporazuma prestaju nadležnosti izabranih gradonačelnika i Gradskog vijeća Grada Dubrovnika i imenuje se povjerenik Vlade Republike Hrvatske do novih izbora, koji će ustvari biti oni redoviti u svibnju 2017. Sve to što čine, da se razumijemo, legalno je i legitimno. Ključan problem u svemu ovome je što se u četiri godine dva puta neposredno izabrani gradonačelnik Andro Vlahušić ruši svega pet mjeseci prije redovitih lokalnih izbora, zaustavlja ili koči kontinuitet i ne samo financiranja svega onoga za što je Grad nadležan i što se planira i što će se novi uspostaviti tek za skoro godinu dana, opet upitno hoće li biti bolji ili lošiji, s novim ili starim gradonačelnikom.

To mi se u najmanju ruku čini krajnje neodgovornim i politički prozirnim i ne mogu se načuditi, a niti smatrati dobronamjernim one kojima se te ništa drugo nego igrarije i "vašar taštine" sviđaju i podržavaju ih, očekujući svojih "pet minuta" u svojem praznom i jalnom životu.

Više od četrdeset godina sam više ili manje aktivno u dubrovačkom političkom životu i u takozvanim nedemokratskim i demokratskim sustavima. I da vam pravo kažem ne znam koliko je od toga u datim vremenima i okolnostima bilo politički, ekonomski ili moralno produktivnije. Znam samo to da se Dubrovnik i sporije razvijao i javni interes trpio zbog osobnih animoziteta i taština ljudi i njihovih skupina koji su o tome ovako ili onako odlučivali.

Podosta ljudi inače drži da će se neprihvaćanje gradskog proračuna za 2017. od strane vladajuće, nazovimo je desne većine, njoj vratiti kao bumerang i da će time tu većinu na novim izborima u svibnju 2017. izgubiti. Sumnjam da će se to uopće dogoditi, najprije zbog inače brzog zaborava dijela biračkog tijela, potom i zbog disciplinirane desnice predvođene HDZ-om i potpunog nestanka SDP-a s lokalne, a čini se i nacionalne političke pozornice, ovaj put na dugi rok.

Pa ipak, i pored svega, a s obzirom na već spomenute negativne posljedice nedonošenja gradskog proračuna za 2017. /503,5 milijuna kuna ne računajući zaduživanje/ predlažem onima koji su protiv da se smire, strpe i izglasaju uglavnom i usuglašeni taj političko-financijski dokument. Po meni, on je sačinjen na realnim pretpostavkama i uravnotežen sa stajališta društvenih, razvojnih i socijalnih ciljeva. Bar zbog onoga u što se inače svi vijećnici kunu i zbog čega jesu tu – javnog interesa. Nije ovdje riječ o tome da branim interese predlagatelja - gradonačelnika Andra Vlahušića niti bilo koje političke grupacije, nego jednostavno ono što nazivamo - zdrav razum i javni interes. Sapienti sat.

Komentare autora čitajte na njegovom BLOGU.