Deset godina dubrovačke politike, od SDP-ovih prevara do nasilnog svrgavanja Vlahušića

Autor: Nikša Klečak Autori fotografija: Grgo Jelavić / Pixsell

Sabor je u režiji Mosta i HDZ-a Andru Vlahušić zabranio kandidaturu za treći mandat i četvrte neposredne izbore, a moguće rušenje dubrovačkog proračuna od strane istih aktera mogli bi značiti posljednje trenutke jedne politike u Dubrovniku koja je na vlasti od 2009. Vrijedi se podsjetiti  kako je to sve počelo još prije 10 godina. 

Od 2005. do 2008. 

Godina je 2008. Gradonačelnica Dubravka Šuica je ušla u svoju zadnju godinu drugog, a vrijeme pokazuje i posljednjeg mandata na čelu Dubrovnika.

SDP je oprezan, tri godine ranije, 2005. kao kandidata za gradonačelnika biraju Ivana Margaretića, tada samozatajnog člana te stranke i gradskog vijećnika.

Ta odluka im se obija o glavu. I sam Ivica Račan nije imao povjerenja u Margaretića, znao je kako on nije dobro rješenje za SDP i za Dubrovnik te je svom rukovodstvu poručio kako će biti konzekvenca u slučaju debakla.

Debakl je i uslijedio. Ivan Margaretić na lokalnim izborima osvaja 2295 glasova. Da bi danas opovrgnuli mitove o tome kako je Vlahušića u ponovni vrh politike lansirao upravo SDP, dodajmo i to kako je HNS na čelu s Androm Vlahušićem u isto vrijeme dobio 400 glasova više te je imao četiri vijećnička mandata, u usporedbi sa SDP-ova tri.

Godinu kasnije, Šuica se gleda 'otarasiti' svog zamjenika Pera Vićana te u preslagivanju vlasti nudi Margaretiću mjesto predsjednika Gradskog vijeća, što on i prihvaća u zamjenu za njegovu ruku. Prethodno je upravo radi njega dubrovačka podružnica SDP-a raspuštena te se Margaretić u strahu od odbijanja uopće više ne vraća kao član.

SDP dakle pada na samo dva vijećnika i tako ulazi u zadnju godinu mandata Dubravke Šuice. Dubrovački SDP-ovci su u tom trenutku svjesni kako već 17 godina nemaju vlast u Dubrovniku, kako HDZ cijelo vrijeme izmjenjuje svoje gradonačelnike, uz iznimku Vida Bogdanovića i HSS od četiri godine.

U to vrijeme na vlasti u Županiji je SDP s koalicijskim partnerima i Mirom Buconić kao županicom iz Hrvatske seljačke stranke i uz svesrdnu podršku Stipe Gabrića. Godinu iza umire Ivan Šprlje, prvi 'crveni' župan u Hrvatskoj i to u Dubrovačko-neretvanskoj županiji. Šprlje je u dva mandata bio župan te je na prijevremenim izborima morao podržati Buconić zbog nedovoljno dobrog rezultata.

SDP godinu ranije ide u odabir kandidata za gradonačelnika i župana. SDP kao i inače ima suzdržan stav prema izborima, Šuica nikada lošiji rejting, a zajednička koalicija s Hrvatskom narodnom strankom vodi ih k razgovorima s Androm Vlahušićem.

U to vrijeme predsjednica SDP-a je Tatjana Šimac Bonačić, a dio članova SDP-a koji danas podržavaju Vlahušića nije zainteresiran za Vlahušića kao gradonačelničkog kandidata nego mimo anketa traže drugo rješenje.

Predsjednik HNS-a je Nenad Vekarić, a zanimljivo za današnji vremenski odmak od samo osam godina, pregovori unutar te dvije stranke se obavljaju telefaks porukama i naravno usmenim pregovorima. Izborne ankete tada daju prednost Vlahušiću te Tatjani Šimac Bonačić.

Dugi i mučni pregovori na kraju su iznjedrili kandidate. Vlahušić je od strane SDP-a, HNS-a, HSLS-a i HSU-a predložen za gradonačelnika u prvim neposrednim izborima za tu funkciju. Podsjetimo, izborni sustav te godine je izmijenjen pa su se čelnici županija i gradova birali neposredno za razliku od prethodnih razdoblja kada su to radila predstavnička tijela odnosno županijske skupštine i gradska vijeća.

Tom prilikom se potpisao i koalicijski sporazum u kojem je SDP dobio sve, osim mjesta gradonačelnika. Šimac Bonačić je dobila mjesto zamjenice gradonačelnika, Muratti nosi listu za Gradsko vijeće, a drugog zamjenika će SDP odrediti u nekom razumnom roku. Gradski odbor SDP-a treba izabrati drugog zamjenika, međutim glasovanjem ispada neriješeno između Nika Šalje i Božidara Memeda. Nitko ne može odlučiti što dalje pa se u središnjicu spuštaju predsjednik Zoran Milanović te Igor Dragovan koji autohtono uz amen Vlahušića i Šimac Bonačić odlučuju kako će zamjenik biti Niko Šalja.

Memed u konačnici postaje predsjednik uprave Luke Dubrovnik d.d. gdje već godinama uspješno i s dobiti vodi tu gradsko-privatnu kompaniju.

2009.

Dubravka Šuica u to vrijeme ide po svoj treći mandat te se kandidira na krilima Garaže Dubrovnik. Uz brojne obnove škole i vrtića Šuica nije imala neke 'opipljive' projekte osim zelenog vala u Gružu, brojnih okretanja smjerova prometnica te joj je jedini izlaz bio brza realizacija garaže. SDP-ovi vijećnici Muratti i Dumančić organiziraju press konferenciju na Garaži te upozoravaju na kriminal koji je tek kasnije kulminirao i koji ni danas nikome nije jasan osim stvarnim akterima, a dio aktera su i pripadnici katoličke Crkve koji i danas pripadaju u sam vrh, poput neuništivog Želimira Puljića, zadarskog nadbiskupa i tajnika Hrvatske biskupske konferencije.

Šuicu nerviraju i Dumančić i Muratti te potonjoj, inače zaposlenici škole u blizini Garaže poručuje kako će joj izgraditi ured kako bi imala lijep pogled.

Vrijedi i napomenuti i podsjetiti se kako je transparentnost rada Gradske uprave bila na dosta niskim razinama. Sjednice gradskog vijeća i tadašnjeg poglavarstva se nisu pratile televizijskim prijenosima kao danas, a dio novinarki iz dubrovačkih medija sudjeluje izravno u Šuičinim kampanjama.

Oni koji su pratili gradsku politiku, ako su bili odmetnuti od vladajućih bi završili kobno. Proslavljeni hrvatski novinar Ilko Ćimić je jedan od osnivača tjednika 'Setemane', tjednika koji je kobno završio kada mu je dubrovačka gradonačelnica putem svojih kanala blokirala oglašavanje gradskih tvrtki. Tjednik je objavio u svom izdanju kako prestaju biti tjednik i postaju mjesečnik, ali nakon toga su u nestabilnoj i ucjenjivačkoj medijskoj mašineriji pokleknuli i ugasili se.

U isto vrijeme Vlahušić sa svojom SDP-ovom i HNS-ovom ekipom kreće u bitku života. Suprotstavlja se Šuici i njenoj mašineriji, nikad jačem dubrovačkom HDZ-u koji je godinu ranije na krilima Iva Sanadera osvojio već dobivene izbore SDP-a. Korupcijska hobotnica koja se i dalje vrti po Županijskom sudu u Zagrebu još nije otkrivena, nitko još uvijek ne zna za Fimi mediju osim Angele Merkel.

Poštanski sandučići su puni letaka o Vlahušićevoj navodnoj izdaji Dubrovnika, zajedno sa Slobodanom Langom i velikim brojem dubrovačkih uglednika koji pozivaju na prestanak rata i na mir. Uz navedeni pamflet stavlja se i preslik Vlahušićeve osobne karte iz vremena Savezne republike Hrvatske kako bi se i inače niske strasti dodatno potpirile.

Nije zgorega napomenuti kako je Ivo Sanader obitavao u Dubrovniku više puta. Otvarajući radove na autocesti i povezivanju Dubrovnika s Pelješkim mostom, ali i antologijskim nastupom na Gundulićevoj poljani kada je Vlahušića prozvao lažnim prorokom koji izmišlja afere aktualne vlasti.

"Komunisti su vladali ovim gradom i Hrvatskom 45 godina. Od '90. više nisu na vlasti. Što nam je činiti u nedjelju? Nemojmo dopustiti da ponovno dođu na vlast Dubrovački izbori su izbori za Hrvate u BiH i protiv Hrvata u BiH", rekao je Sanader prije gotovo osam godina prilikom zadnjeg službenog posjeta drugom protokolarnom gradu Hrvatske.

Nije niti konkurencija tada aktualne gradonačelnice mirno spavala.

Vlahušićev tabor je provodio kampanju sukladno uputama PR stručnjaka Agana Begića iz Promocije plus, a prve objave su krenule u proljeće sa znakovitim sloganom 'Stiglo je proljeće, vrijeme je za promjene, dok su neki drugi politički akteri mislili da je negativnost protivničkog tabora objava Šuičine fotografije u toplesu, za koju se nikada nije potvrdila autentičnost.

Za razliku od koliko toliko uspješnog dogovora na gradskoj lokalnoj razini, tada aktualna županica Mira Buconić nije dobila podršku SDP-a u prvom krugu, te na HDZ-ovog kandidata ide i ona i njen tadašnji zamjenik Ivo Karamatić.

Danak taštini SDP je platio već u prvom krugu kada Buconić samostalno dobiva 22,16 posto u odnosu na 21,82 posto koje je dobio SDP-ov Karamatić. Zajedno prelaze postotak s kojim je Dobroslavić pošao u drugi krug, a podrška SDP-a Miri Buconić je zakasnila te je Dobroslavić trijumfirao s desetak posto razlike.

Vlahušić u isto vrijeme ruši Šuicu u prvom krugu sa 741 glasom razlike, a u drugom krugu su birači Šuicu u privremenu penziju poslali sa 2128 više glasova za Andra Vlahušića ili rekordnih 11924 glasa koje je dobio Vlahušić.

2013. i 2015. 

Nakon lokalnih izbora 2009. godine uslijedili su i izbori 2013. te izvanredni izbori 2015. godine kada HDZ ruši proračun, dolazi gradski povjerenik Niko Pavlović te Vlahušić u kandidaturu ne ide kao gradonačelnik nego tek kao običan političar.

I taj prijevremeni test prolazi pobjedom u prvom i u drugom izbornom krugu, međutim, zanimljivo s većom potporom u prvom krugu nego 2013. godine, ali i tijesnom razlikom od 472 glasa kojom mu se opasno približio HDZ-ov Franković.

Ako Ustavni sud RH ne donese drugačiju odluku od ove koja je neki dan izglasana, šest puta birani gradonačelnik Vlahušić više neće imati priliku po četvrti put preuzeti prvu fotelju Grada, njegovi politički konkurenti mu se neće moći osvetiti za sve izborne poraze koje su doživjeli u proteklih osam godina, a birači neće imati priliku ocijeniti Vlahušića, dati mu pozitivnu ili negativnu ocjenu za svoj rad.

Vlahušić će tako postati prvi neposredno izabrani gradonačelnik Dubrovnika u tri mandata koji nikada nije izgubio izbore i koji nije prošao kroz konačnu prosudbu svog rada od onih koji su za takvo nešto najkompetentiji. Građani Dubrovnika. 

Popularni Članci