Natječaj za Dubravku na Pilama izazvao je šilok u javnosti. Svi su poludjeli. Jedni zbog toga jer smatraju da je natječaj namješten, drugi jer postoji mogućnost da dođe McDonald's i otvori prodaju otrova, treći napadaju dosadašnjeg najmoprimca, četvrti ga brane...

Mene baš briga za čitavu situaciju. Da ja odlučujem, srušio bih Dubravku, umjesto dosadašnje ceste napravio tunel i naposljetku bismo dobili fenomenalan veliki trg s prekrasnim pogledom. Naravno, opet bi se mnogi bunili. Rekli bi da je Dubravka stara zgrada, vrijedno arhitektonsko djelo iz doba Austro-ugarske, koju je onomad otvorio Nikola Birimiša kao prvi ugostiteljski objekt u Gradu. Ta je kafana posjetiteljima mućkala vruće napitke još 1836. godine, a o njoj je Luko Sorkočević svojevremeno pisao Matu Lujovu Zamanji:

-Kad se vratiš kući, naći ćeš novu kafanu u kojoj možeš dobiti sladoled i čitati novine i vidjet ćeš nasred Brsalja česmu, onud šeću raskošno odjevene gospe i djevojčice, tu fenjeri obješeni od stabla osvjetljuju kao sunce sav taj prizor.

Čekaj malo, pa kakav sam ja to zločesti kulturocidaš kad bih srušio legendarni objekt u kojem su stari Dubrovčani mogli dobiti sladoled i čitati novine? Meni se osobno ne sviđa zgrada Dubravke, ni po čemu osobitom se ne ističe, osim što zaklanja pogled na zidine. Što ima veze ako je nešto staro? Kriterij za (ne)rušenje ne treba biti godina rođenja nego estetska vrijednost. Dubravka je ružna i to je sve. Siguran sam da su brojni Dubrovčani u prvoj polovici 19. stoljeća negodovali zbog njene gradnje.

Ali čovjek se na sve navikne, pa mu postane normalno. Recimo, put koji prolazi ispod Minčete također je djelo Austrijanaca. Od rođenja smo se naviknuli da tuda vozimo i psujemo u gužvi, no kada malo bolje razmislimo riječ je o spektakularnom kulturocidu. Provuć cestu na tom mjestu može samo netko tko se cijepio protiv ljepote. Ili naprimjer bezvezna zgrada Gimnazije također nadomak stare gradske jezgre. Zamislimo na trenutak da netko danas na tom mjestu gradi zdanje takvih gabarita. Rekli bismo da je totalno poludio, ali na zgradu Gimnazije smo se navikli i da sutra netko stane govoriti da je treba srušiti, mnogi bi se pobunili.

Naravno, nije ni Austrija sve zasrala. Porporela je sjajna. Da nema nje nigdje se zimi u gradu ne bi moglo uhvatiti ni kapi sunca. Postoji još pregršt drugih vrijednih arhitektonskih djela koje su nam Austrijanci ostavili u naslijeđe. Dio je prekrasan, a dio ne. One lijepe treba ostaviti, a o ružnima diskutirati bi li bilo bolje raditi neke preinake.

Netko će reći zašto srušiti Dubravku kada u gradski proračun godišnje može donijeti 600 tisuća eura. Postoji milijun drugih načina gdje se taj novac može uzeti, samo treba pažljivo gospodariti. Pitanje rušenja ili nerušenja Dubravke treba biti pitanje kvalitete života domaćeg stanovništva. Meni je potpuno svejedno hoće li tu biti McDonald's ili netko drugi. Niti sam do sad ulazio, niti ću u budućnosti, ja za te radosti nemam para. Sve je to ionako samo za turiste.

Meni bi bilo puno draže da je tu trg, i da u zimskim mjesecima sjednem na klupu izložen slabašnim UV zrakama s pivom iz trafike u ruci, cigarom u ustima i slušalicama u ušima, pa da gledam kako onud šeću raskošno odjevene gospe, a u to padne mrak, pa fenjeri obješeni od stabla osvjetljuju kao sunce sav taj prizor.