Škura bura zloglasno zavija i nosi prazne gambele, koje jezivo klopoću pred crnom rupom, nekoć znanom kao vrata od Pila. Kroz nju se, osim tamne materije, ništa ne vidi, izgleda da ta crna rupa, baš poput onih svemirskih, pojede sve što se približi njenom otvoru.

Ni zidine se ne naziru, potpuno su obrasle u beživotni crveni bršljan sive boje, tek tu i tamo pokoji odlomljen kamen svjedoči da su u ono davno doba tu bili izgrađeni slavni zidovi kojih su se bojali i Venecija i Turska.

Turistički vodič ispred skupine američkih turista oprezno korača pazeći da ne nagazi oštre gambele, ali tik pred ulazom u crni otvor, zastane, kao da se prepao ući. Okrene se skupini Amerikanaca, iz kojih je isijavao strah, uzme zrak i izusti.

-Ovo je ulaz u najslavniji grad Republike Hrvatske, države koja je, skupa sa svojim stanovnicima, misteriozno nestala prije dvadesetak godina.

-Što se dogodilo? – zabezeknuto upita John ne mogavši pričekati objašnjenje vodiča. Ovake jezive i napuštene gradove, poput Dubrovnika, nikada u svome životu nije vidio, osim u holivudskim filmovima strave. Upravo zato, kada se ukazala prilika za ovu jezovitu walking turu, htio je vidjeti kako krajolik iz Mad Maxa izgleda uživo.

-Ne zna se sa sigurnošću – tiho izusti vodič da ga stara, napuštena jezgra Dubrovnika ne čuje – Prema općeprihvaćenoj teoriji, ključni trenutak započeo je na parlamentarnim izborima u rujnu 2016. godine. Nitko nije dobio većinu, a MOST Boža Petrova trebao je odlučiti s kime će koalirati. Božo se godinama nećkao i nikako nije mogao donijeti odluku. Cijela se zemlja blokirala, institucije su prestale funkcionirati, Todorić nije mogao dobivati milijunske poticaje, pa su police Konzuma ostale prazne i Hrvati su umrli od gladi, jer nitko živ, od Slavonije, pa sve do Prevlake, nije znao da pomadore i kukumari rastu u zemlji, a ne na policama Konzuma.

-Kakva strašna priča – izusti uzbuđeno Molly, supruga Johna – jesu li doslovni svi pomrli od gladi?

Vodič ništa ne odgovori, nego se samo zagonetno nasmije. Potom ih odvede na Stradun, po kojem su gmizali žohari i bubašvabe jedući mrtva trupla čiopa i golubova. Smrad je bio nesnosan, grizao je sinuse, poput Luisa Suareza. Plastične boce, crne vreće, staklo i drugo smeće bilo je razasuto čitavom dužinom najpoznatije dubrovačke ulice, a podno zvonika, nedaleko od crkve svetog Vlaha čak se nalazio i jedan stari, oronuli Beta video. Johna opali nostalgija vidjevši drevnu, zaboravljenu tehniku, jer je upravo on imao Beta video, u vrijeme kada su svi drugi porniće gledali na VHS-u. Primakne se stroju i k'o fol pritisne 'play', čisto da se sjeti dobrih, starih dana, no odmah se pokajao, jer tipka nije proizvela lijepa sjećanja, nego stravičnu sadašnjost.

-Johneeeeeeeeeeeeeee – zavrišti užasnuto supruga Molly i padne u nesvjest.

Bila je to jezovita scena, možda najgroznija u povijesti čitavog čovječanstva – čim je Amerikanac stisnuo tipku, dva metra dalje, iz starog Grundig televizora počela je izlaziti nekakva bosonoga žena, u šporkoj bijeloj haljini i blatnjavih noktiju, lica potpuno pokrivenog dugom kosom.

-To je Sadako, iz japanskog filma Krug – počeli su vrištati američki turisti – Bježimo!!!

-Stanite – zavikao je vodič – To nije Sadako, nego Dubravka Šuica!

-Tko je Dubravka Šuica? – upitaše prestravljeni Ameri, kojima je srce jače tuklo od uznemirujućih otkucaja Mara i Bara s obližnjeg zvonika.

-To je potpredsjednica HDZ-a i jedina osoba koja je preživjela hrvatsku apokalipsu – stane vodič objašnjavati – Neki znanstvenici čak smatraju da je Dubravka Šuica besmrtna.

Američki turisti skroz su se pretvorili u uho. Nisu ni disali slušajući objašnjenje vodiča.

- Šuica se u HDZ učlanila davne 1989. godine, u vrijeme kada je Gorbačov još uvijek provodio perestrojku u Sovjetskom savezu, a Tomica Ivković još nije obranio penal Maradoni na Mundijalu u Italiji. Bush stariji vodio je Ameriku, mlađi se igrao kauboja i Indijanaca, Nikolaj Caucescu bio je živ i zdrav, a Berlusconi je tek preuzeo Milan i doveo Van Bastena. Šuica je u to vrijeme započela svoj dugački politički put, koji nije prestao sve do danas, dvadeset godina od izumiranja Hrvata i Hrvatske države. Preživjela je Dube i Gorbačova i oba dva Busha, i Berlusconija, i Causescua, i Tuđmana i Šuška, i Račana, a 2001. godine preživjela je i Vida Bogdanovića postavši gradonačelnica Dubrovnika. U to je vrijeme, iako je slovila kao Pašalićev kadar unutar HDZ-a, u foto finišu unutarstranačkih izbora priklonila se Sanaderu i dobila visoko mjesto u stranci.

-Kakva priča – rekla je Molly, koja se probudila iz nesvjesti.

-Čekajte, najbolje tek dolazi – reče vodič – Izbore za gradonačelnika izgubila je 2009. godine, ali ni to joj se nije odrazilo na položaj u stranci. Sanader je nije kaznio, a ubrzo je i on odlazio. Došla je Kosorica, a frakcija dubrovačkog HDZ-a tužakala ju je Jaci želeći da je izbaci iz stranke. Na kraju će Jaca biti ta koja će izletjeti iz stranke, a ne Šuja. Potom dolaze novi unutarstranački izbori, a vidovnjakinja Dube opet zna koju će stranu uzet. Evo je sad pod skutima Karamarka, koji je nagrađuje svojom zamjenicom, ali, jebiga, ima Karamarko puno problema, sletjet će ubrzo i s mjesta potpredsjednika Vlade i predsjednika HDZ-a, a prva koja će ga uz Plenkovića javno prozvati biti će upravo Šuica. Pogađate, onda će Plenković postati šef HDZ-a i Šuica će i dalje biti druga osoba u stranci. Preživjela je sve šefove HDZ-a od osnutka, do izumiranja Hrvata. Preživjela je i Tuđmana i Ivića Pašalića, i Sanadera i Jadranku Kosor i Karamarka i Plenkovića. Čak ih ni Šeks nije uspio preživjeti sve.

-Što je još preživjela ta nevjerojatna žena? – upita John koji je duboko u sebi znao da mora biti još puno toga.

-Preživjela je i činjenicu da je, po prvi put u historiji, netko iz HDZ-a koalirao s SDP-om, u onom slavnom Dubrovačkom dogovoru. Preživjela je sve optužbe – i Javnu garažu, i golf na Srđu, i izmjene GUP-a, i Remizu i sve druge afere – nikad protiv nje nije podignuta nikakva optužnica. Preživjela je i požar u opkoljenom Dubrovniku 2007. godine, a prema vlastitom priznanju u dalekoj Indoneziji preživjela je i napad gusara na trgovačkom brodu. Preživjela je i verbalno kamenovanje sugrađana kada ih je pozvala da zbog kruzera ostanu doma, kao i snježnu mećavu koja je u zimu 2009. godine danima paralizirala Grad. Naposljetku je preživjela i Šeksa i Luku Bebića, i čitav SDP i HNS, sve Hrvate i Hrvatice, i Hajduka koji živi vječno, i evo je sada ovdje, žive i zdrave, kao jedinog ljudskog bića koje tumara proplancima teritorija nekoć slavne mediteranske državice Hrvatske.

Američki turisti su s ushićenjem slušali priču o besmrtnoj ženi iz HDZ-a, gledajući je kako bosonoga baulja po žoharima i bubašvabama, u šporkoj bijeloj haljini i blatnjavih noktiju, lica potpuno pokrivenog dugom kosom.

-HDZ će se vratiti, jer ako sad se ne vrati, što će biti s Hrvatskom, što će biti, sad ako se ne vrati, sad ako, sadako – buncala je Dubravka Šuica Sadako gazeći po Stradunu mrtva trupla čiopa i golubova.

Zelenci crne boje prijeteći su tukli u zvono napominjući američke turiste da im pješčani sat života neizbježno curi, dok je škura bura zavijala i razbacivala dugu kosu Dubravke Šuice po skrivenom licu.

Ona je dobro znala da njoj ništa ne otkucava i da će zauvijek biti potpredsjednica HDZ-a.