Brzopotezno su, pazi sad, dali nalog lovačkim društvima u Neretvi da opale iz svih oružja po neodgovornoj i podivljaloj stoci i tako ubijanjem tristotinjak grla, riješe problem koji traje već nekoliko godina. Njima je potpuno logično, što drugo, doli naložiti odstrel. Onda su se stvari zakomplicirale. Prvo se javio vlasnik tih goveda. Ako stoka ima vlasnika ne tretira se kao podivljala. Tip je od poticaja za tu stoku dobio cca. sto i pedeset tisuća eura od milog Ministarstva poljoprivrede, ali nije zadovoljan. Država mu nije dala državno zemljište na kojem je on zamislio napraviti torove. Pa kad ne daju zemljište, sasvim je jasno da nije kriv on nego, tko drugi, doli država. I gdje bi on sa stokom osim da je pusti lutati okolo jer nema staja, torove i što je već potrebno. Jednako tako nema ni para, ni imovine od koje bi se naplatila šteta.

S druge pak strane, lovačka društva ne žele ubijati domaće životinje i tvrde da im Ministarstvo takvo nešto ne može narediti. Je li nekom palo napamet bez koliko stoke su ostali ljudi na Baniji? Onda su se javili iz Ministarstva i poručili da su otvoreni za prijedloge. Pazi sad, oni su otvoreni za prijedloge. Oni koji su plaćeni da donose rješenja. Ne, nije to igrokaz iz Monty Pythona nego živa istina hrvatske zbiljnosti pod radnim nazivom „Uhljebistan na svim razinama“ . Državni poticaji u poljoprivredi bez reda i sustava, jasnih pravila koja se vezuju za rezultate, godinama proizvode ovakve sulude situacije koje samo povremeno završe u medijima. Je li itko kontrolirao one kojima daje poticaje, je li provjeravao uvjete i/ili  koliko su proizveli onoga za što su dobili sasvim lijepe poticaje? Itekako izdašne, ako ih trošiš za vlastite potrebe. Je li itko odgovarao, bio kazneno gonjen za prevaru države, poreznu prijevaru? Ne budite smiješni.  Nimalo ne bi začudilo ako onaj tip iz Neretve opet zatraži poticaj, možda ovaj puta za koze i ovce. Mogla bih se okladiti da će opet u špag ubaciti nekoliko tisuća ili nekoliko desetaka tisuća eura. Kud će poslije ovce, koga briga. Jednako kao što se ekipa u Ministarstvu ne uzrujava. Pare koje dijele nisu im ćaćine.

Sretna je okolnost što orasi nisu agresivni i neće niti podivljati niti napadati tuđe vrtove. Jer, u suprotnom, imali bismo već invaziju oraha s obzirom na poticaje koji su dijeljeni za njihovu sadnju. U posljednjih desetak godina bili su vrlo izdašni poticaji za sadnju oraha pa je u Hrvatskoj broj površina zasađen orasima s nekih dvije tisuće hektara, naglo skočio na osam tisuća. Ali gle čuda, orahe i dalje uvozimo u velikim količinama, između ostalih zemalja i iz Srbije, jer je, eto, taj vražji prinos s naših 8000 hektara, upola manji od prinosa u Srbiji koja pod orasima ima oko 3000 hektara. 'Komšije' nemaju poticaje.

U kontekstu najviše svađa, uvreda i dreke uvijek je prednjačila placa. Kažu da je splitska placa u tome najjača. Otud i ona poznata „svađaju se k'o piljarice“. No vremena se mijenjaju i sad bi nova varijanta ili novo dno dna trebalo glasiti „svađate se k'o Zoki i Plenky“. Nepotrebno je tome bilo što oduzeti ili dodati. To je realnost koju živimo. I ne, uopće nije zabavno, nego sve više poprima obrise lošeg horora u zemlji bremenitoj istinskim problemima i tužnim životnim pričama onih koji kupuju kartu za odlazak. U jednom smjeru.

Baš zato  kao bajka zvuči sloga u Gradu oko gradnje Sportske dvorane. Dvorane, koja je odavno trebala biti napravljena, uzme li se u obzir da je imala svu dokumentaciju, ali je tadašnji gradonačelnik Vlahušić nije predao ni tražio dozvolu. Imala je i investitore koji su nemalo uložili u projekte, ali oni Andru, iz samo njemu znanih razloga, nisu sjeli. Sad će, ako bog da, Grad povući novac iz EU fondova. Utakmice SP-a u rukometu 2025. trebale bi biti održane u novoj sportskoj dvorani. Nadam se da će tada, barem što se Covida tiče, zdravstvena situacija biti relaksirajuća. Jednako kao i ona sigurnosna, pa čak i ako navrati čuveni 'špijun' i izgovori:„Ja sam Hodak! Zvonimir Hodak!“ Eto vas.