Od kad su završili izbori za Predsjednika Republike sve se činilo da se politički sukobi smanjuju. Nije bilo nikakvih sukoba na relaciji „dva brda“. Doduše, ništa se osobito nije niti događalo gdje bi surađivali ili se sukobili.

Amer i Rus, dobri stari baćuška i brother, počeli su se dogovarati o podjeli svijeta što je i logično jer, po njima, nije baš najbolje posložen. Posebno kad se radi o dodatnim prirodnim resursima.

Brašno od žutih crva brašnara postala je namirnica, koja se može koristiti u prehrambenim proizvodima, prema novoj europskoj regulativi.

Postoji li išta gore nego zapeti u prometnoj gužvi? Nepregledna kolona automobila sa svih strana. Svi trube i svi su nervozni. Kasnite doma. 

A da nije ovdje slučaj kao u socijalizmu? Tad bi se uvijek kad bi se dogodila kakva gospodarska pronevjera ili nesreća smijenio direktor, ali mu se ništa više od same smjene ne bi dogodilo. Zaposlilo bi ga se neđe u „zavjetrini“, a ako bi netko postavio pitanje osobne odgovornosti dobio bi odgovor: „Pojavu treba osuditi, a druga spasiti.“.

Nije lako za 1300 eura mjesečno gledati osam sati dnevno šest puta tjedno ni kako netko nekog jebe, a kamoli raditi neki odgovoran posao gdje šef jebe vas. Generacijo Z, samo nastavite, ja vas podržavam

S Istoka, kineska znanost upozorava na opasnosti umjetne inteligencije. 

Ministar Glavina, poznat po ex katedra podučavanju novinara o tome kako imamo previše apartmana, previše malih iznajmljivača, odnosno previše turističkih kreveta, malo je zaglavinjao.

Dana 15.01.1992. godine sam se sa zadatka vraćao u Grad brodom iz Rijeke, a znate i sami da je to tad bio jedini mogući način za vratit se doma jer je Grad bio sa svih strana okupiran. Brod je bio prepun Dubrovčana koji su se vraćali doma. Cijeli taj dan je u zraku „titrala“ vijest da Hrvatska na diplomatskom planu može očekivat dobre vijesti. To je bio melem za dušu jer smo bili pobijeni, bombardirani, popljačkani, protjerani. Niđe svijetla na kraju tunela.