Grad Zagreb od sljedeće jeseni planira uvesti zasebni, izvannastavni predmet Zdravstveni odgoj namijenjen učenicima od 5. do 8. razreda osnovne škole. U nižim razredima naglasak je na sigurnosti (u prometu, internetu, zaštiti od vršnjačkog nasilja…) i zdravim navikama (prehrana, vježbanje, osobna njega), a kasnije bi se sve više učile teme vezane uz pubertet - seksualno zdravlje (odgovorno spolno ponašanje, neželjena trudnoća, spolne bolesti), međusobni odnosi (važnost prijateljstva i socijalni odnosi), prevencija ovisnosti (ne samo droge, nego i kocke, pušenja, alkohola, mobitela), te briga za mentalno zdravlje (razvijanje samopouzdanja, izražavanje emocija, suočavanje sa stresom). 

Nakon ove vijesti, Zagrebačka nadbiskupija je odmah skočila na tipkovnicu, pa je tako prije neki dan poslala priopćenje u kojem upozorava „roditelje da ne budu nezainteresirani za školske programe“. Poželjno je, smatra Zagrebačka nadbiskupija, „da se u tako važnim pitanjima čuje glas svih sastavnica društva“. "A na katolicima je da se ne ustručavaju upozoriti na štetnosti koje primijete i da se ne boje podići svoj glas, u kojem itekakvu vrijednost ima glas roditelja", dodaje se. 

Nakon što sam pročitao priopćenje, kao savjesni roditelj i čovjek koji je čitavo djetinjstvo i mladost proveo na oltaru dun Pera na Boninovu, odlučio sam poslušati Zagrebačku nadbiskupiju. Neću i ne želim biti nezainteresiran za školske programe, pa čak i one izvannastavne koje moje dijete ne mora pohađati. Stoga se ne ustručavam upozoriti na štetnosti koje sam primijetio i ne bojim se podići svoj glas. 

Pazite što sam sve pronašao u najvažnijom knjizi jednog kurikuluma koje pohađa moje dijete. Citirat ću vam ovdje nekoliko zasebnih priča, a zajedničko im je da su sve strašne, pune krvi, horora, seksualnih fetiša i antiobiteljskih užasa, pa stoga po naputku Nadbiskupije upozoravam na štetnosti koje sam primijetio. Poredao sam ih na način od najmanje do najviše bizarnih. 

PRVA PRIMJEĆENA ŠTETNOST 

„Jahve zapovjedi velikoj ribi da proguta Jonu. Tri dana i tri noći ostade Jona u ribljoj utrobi. Iz utrobe riblje stade Jona moliti Jahvu, Boga svojega. On reče: „Iz nevolje svoje zavapih Jahvi, i on me usliša; iz utrobe podzemlja zazvah, i ti si mi čuo glas“. 

Draga nadbiskupijo, evo prijavljujem prvu štetnost za moje dijete. Zašto moj potomak mora učiti da čovjek (lat. homo sapiens) može preživjeti tri dana i tri noći u utrobi ribe? U utrobi ribe 72 sata ne može preživjeti ni koronavirus, ni Rus, a kamoli čovjek. Zašto se mome djetetu govori da je velika bijela psina superhost koja nudi trodnevni bed and breakfast? 

DRUGA PRIMIJEĆENA ŠTETNOST 

„I uzađe on odatle do Betela. Dok se uspinjao putem, izađoše iz grada mala djeca i rugahu mu se govoreći: ‘Uzađi, ćelavi; uzađi, ćelavi!’ On se obazre; pogleda ih, i prokle ih u Gospodinovo ime. I izađoše iz šume dvije medvjedice te rastrgoše četrdeset dvoje od te djece“ (2. Kraljevima 2,23-24).“ 

Mila Nadbiskupijo, pogledajte ovu štetnost koje se ne bi posramio ni Tarantino. Naime, prorok Elizej je popizdio, jer su ga djeca zajebavala da je ćelav pa su iz šume izletjele dvije medvjedice i u Gospodinovo ime izmasakrirale djecu. Pa čovječe božji, filmovi Tarantina su Bal na vodi za ovo prolijevanje krvi. Da je Quentin snimao ovakav film o masakru djece, vjerojatno bi ga nazvao: Nož, žica, medvjedica. 

TREĆA PRIMIJEĆENA ŠTETNOST 

„Kad ga dovedoše u Lehi i kad Filistejci, vičući od radosti, pojuriše na nj, duh Jahvin zahvati ga i užeta na njegovim rukama postadoše kao laneni konci, spaljeni ognjem, i spadoše mu s ruku. Spazivši još sirovu magareću čeljust, pruži on ruku, uze onu čeljust i pobi njome tisuću ljudi. Tad reče Samson: ‘Magarećom čeljusti gomile prebih, magarećom čeljusti tisuću pobih’. Rekavši to, baci čeljust iz ruke. Zato odonda ono mjesto zovu Ramat Lehi. Kako bijaše jako ožednio, zavapi Jahvi govoreći: ‘Ti si izvojštio ovu veliku pobjedu rukama svoga sluge, a zar sada moram umrijeti od žeđi i pasti u ruke neobrezanima?’.“ 

Poštovana Nadbiskupijo, pa ovo više nije ni Tarantino. Čuj, uzeo magareću čeljust i s njom pobio tisuću ljudi. Ovo je Tarantino feat. Robert Rodriguez. Od sumraka do zore plus još sutrašnje jutro i popodne, jer treba vremena da s magarećom čeljusti pobiješ tisuću ljudi. Pa i Putin feat. Netanyahu bi potrošili barem jedan tjedan da s magarećom čeljusti „gomile prebiju, tisuću pobiju“. Kako uopće izgledaju ubojstva s magarećom čeljusti? Zašto je baš magareća? Zašto nije konjska? Ili recimo, zašto nije čeljust Tončice Čeljuske? Dobro, nije to sad ni bitno. Ono što jest da se radi o masakru, ili ako baš hoćete genocidu Filistejaca, a sve se to nalazi u glavnom udžbeniku koje moje dijete proučava u školi. 

ČETVRTA PRIMIJEĆENA ŠTETNOST (18+) 

„Kad su se ljudi počeli širiti po zemlji i kćeri im se narodile, opaze sinovi Božji da su kćeri ljudske pristale, pa ih uzimahu sebi za žene koje su god htjeli“ (Postanak 6,1-2).“ 

Uzvišena Nadbiskupijo, o čemu se ovdje točno radi, moram iskreno priznati da ne znam, ali sam siguran da je riječ o seksu i to nastranom. Doduše, lijepo je kad kćeri ljudske pristanu - znam to i iz vlastitog iskustva (iako se to ne događa tako lako i tako često kako izgleda u ovom citatu) - ali ovdje mi se nekako čini da ima malo i neslobodnih radnji, jer kćer ljudska teško može odbiti sina Božjega, ipak je on viša kasta. Tko li je točno taj Sin Božji - zločesti anđeo iz spotova black metal bendova ili nešto drugo? - teško je shvatiti, ali prisilne seksualne radnje zasigurno su prisutne, jer ti Božji sinovi „uzimahu sebi za žene koje su god htjeli“. 

PETA PRIMIJEĆENA ŠTETNOST (OVO NIJE NI ZA CHARLIEJA SHEENA, A KAMOLI NORMALNE (18+) 

Dragi čitatelji, evo dolazimo do vrhunca, doslovno i figurativno. Pa da vidimo tko je kako ejakulirao: 

„Lot se bojao boraviti u Soaru, pa sa svoje dvije kćeri ode gore iz Soara i nastani se u brdu. On i njegove dvije kćeri živjeli su u pećini. Starija reče mlađoj: ‘Otac nam ostarje, a muža na zemlji nema da bude s nama, kako je običaj po svem svijetu. Hajdemo oca opiti vinom, pa s njime leći: tako ćemo s ocem sačuvati potomstvo’. One noći opiju oca vinom, i starija ode te legne sa svojim ocem, a on nije znao kad je legla ni kad je ustala. Sutradan starija reče mlađoj: ‘Sinoć sam, eto, ležala ja s našim ocem; napojimo ga vinom i noćas, pa idi ti i s njim lezi: tako ćemo ocu sačuvati potomstvo’. Opiju oca vinom i one noći te mlađa ode i s njim legne, a on nije znao kad je legla ni kad je ustala. Tako obje Lotove kćeri zanesu s ocem. Starija rodi sina i nadjenu mu ime Moab. On je praotac današnjih Moabaca. I mlađa rodi sina i nadjene mu ime Ben-Ami. On je praotac današnjih Amonaca (Postanak 19)“ 

Seks sinova Božjih s kćerima ljudskim meki je pornić za ove egzibicije što su izvele kćeri Lotove s vlastitim ocem. Dragocjena Zagrebačka nadbiskupijo, godinama ne gledam porniće, baš zato jer je svaki drugi „stepfather“, „stepmother“, „stepdaugthter“ - baš mi se povraća od takvih i sličnih obiteljskih seksualnih aktivnosti – ali svi ti 'step pornići' nisu ni prvi skalin nastrane gadece gdje opiješ oca, pa ga iskoristiš, i pritom još zatrudniš. Ne znam kakav bolesniji fetiš može postojati poviše ovoga. Možda da kćeri Lotove opiju tisuću muških, pa u gang bangu spavaju sa svima njima, a nakon što svrše, pobiju ih s magarećom čeljusti, pa ih zakopaju na tri dana i tri noći u utrobu ribe, a onda da iz šume stignu one dvije medvjedice pa na bis odigraju partiju nekrofilije. 

ZAKLJUČAK 

Evo ga, poštovana Zagrebačka nadbiskupijo, moram vam reći kako sam bio nezainteresiran za školski program, ali vi ste me ponukali da se ne „ustručavam upozoriti na štetnosti koje primijetim i da se ne bojim podići svoj glas“. E pa evo sam podigao svoj glas, jer smatram da moja djeca ne bi trebala učiti o nastranim kćerima Lotovim. Što ako čitajući ove perverzije mojim kćerima sutra padne na pamet da me napoje vinom, pa legnu sa mnom, a ja da ne znam ni kad su legle, ni kad su ustale? 

Eto toliko od mene, draga Nadbiskupijo. Eh da, i zaboravio sam vam reći da se sve ove seks i masakr priče nalaze u Bibliji, glavnom udžbeniku Vjeronauka, predmeta kojeg pohađaju moja i tuđa djeca ne samo u zagrebačkim, nego u svim hrvatskim školama.