Pitanje je koji je stvarni motiv ovakvog diskreditiranja samog sebe i vrijeđanja volje, mišljenja i inteligencije građana Dubrovnika koji u toj 'provinciji' žive. Za razliku od njega.

Svoj je najnoviji komentar (opet) posvetio dubrovačkim zidinama, za koje smatra kako će uskoro biti spaljene, a Stradun asfaltiran. Bez imalo suzdržanosti kaže kako bi da kojim slučajem živi u Dubrovniku 'glasao za HDZ i listu Dubravke Šuice,' ali daje naslutiti kako je sretan što ipak ne živi.

Kako kaže, u Dubrovniku u posljednje 24 godine nije bilo gore antikulturne i antiintelektualne vlasti od ove današnje.

HDZ, odnosno dotadašnja politika koja je vladala Dubrovnikom od samog početka Republike Hrvatske, nažalost u posljednja dva pokušaja nije dobila povjerenje birača. Antikulturni i antiintelektualni Dubrovčani upravo su prošle godine potvrdili kako se s tom politikom i dalje ne slažu. Vlastitim odabirom zaslužili su i biti provincija o kojoj priča Jergović. Oni su prema Jergoviću ponovno odabrali 'Beograd' i 'spaljivanje knjiga', odnosno 'spaljivanje Dubrovnika i njegove žive kulture'. 

Živući Dubrovčani, Neroni, u trenutku dok Jergović piše svoje pamflete, jutros u Gradu mogli su svjedočiti ružnoj sceni kipa Orlanda, čije su se pukotine proširile sada već na jedan centimetar. Za njega se mora hitno izraditi replika kako bi se restaurirala sva nastala oštećenja katastrofalne obnove (devastacije), za koju je kriva ta 2006. godina, kada su dubrovačkom kulturom i obnovom upravljali gradski i nacionalni HDZ, njihovo Ministarstvo kulture i DPDS. Ali Jergoviću argumenti nisu važni. 

On, veliki čuvar dubrovačke kulture, protivi se čak i tome da se Sponza konačno vrati Gradu, jer Gradu pripada. Vjerovali ili ne, Jergović ova Vlahušićeva nastojanja i planove o novom muzejskom postavu u Sponzi smatra skandaloznima i radije bi da Sponza pripada Državi. Onoj istoj za koju tvrdi da se nikada nije i ne bi smjela baviti dubrovačkom baštinom, ali izgleda samo kad su u pitanju zidine. 

Jergovića savjetnici iz Dubrovnika i PR agencije Aleksandre Kolarić nisu baš najbolje upoznali sa svim činjenicima, pa on tako piše kako je Vlahušić potjerao tajnika DPDS-a Nika Kapetanića s mjesta direktora komunalnog društva u svom ratnom pohodu za 'novac od zidina' s ciljem da ga 'troši na koještarije'. Jergović vjerojatno ne zna kako gospar Kapetanić trenutno obavlja najbolje plaćenu funkciju u ovoj komunalnoj tvrtki, gdje je rado i svojevoljno ostao na poziciji 'savjetnika' direktora od kojega također ima puno manje odgovornosti i zadataka, ali zato veću plaću, uz ostale beneficije. 

Jergović izgleda odavno nije bio u Dubrovniku. Ili se jednostavno druži s krivim Dubrovčanima koji ga namjerno krivo informiraju. Ili je u pitanju nešto treće.

Kad govori o Vlahušićevoj komercijalizaciji zidina i 'trošenju novca na koještarije' Jergović zaboravlja 'koještarije' na koje novac od zidina troši Društvo prijatelja dubrovačke zidine. A radi se o milijunskim iznosima, mnogobrojnim oglasima i banerima, koji u novinama nikada nisu manji od cijele stranice. Osim kad se naravno radi o posebnoj publikaciji, na osam stranica tiskanih na masnom kvalitetnom papiru, a zna se kolike su cijene takvih podlistakau dnevnim novinama.

Potrebno je dodati i televizijske minute na koje novac od zidina nenamjenski, umjesto na baštinu, DPDS troši. Kao šećer na kraju su usluge jedne od najpoznatijih PR agencija poznate stručnjakinje Aleksandre Kolarić. Gospodin Jergović ima dvostruke kriterije. Budući je i sam dio ovakvog nenamjenskog trošenja novca od zidina, ovu stavku 'statutarne' djelatnost DPDS ipak ne smatra 'koještarijom.' 

Kada govori o anitkulturnim ljudima koji preuzimaju upravljanje zidinama, Jergović osim mnogobrojnih Dubrovčana vrijeđa i institucije kao što su Dubrovački muzeji i Zavod za obnovu Dubrovnika. Kada hvali gospodina Denisa Orlića, u čemu je u pravu, posebno u komentiranju njegovog javnog nastupa (zašto je to uopće upitno), ipak zaboravlja činjenicu kako se gospodin Orlić u ime vodstva Udruge, odbio dogovoriti s Gradom o novom načinu upravljanja zidinama. 

Kada govori o antiintelektualnoj vlasti Andra Vlahušića, Jergović ipak zaboravlja kako je aktulani gradonačelnik u svojim predizbornim programima poseban naglasak uvijek stavljao na obrazovanje. Taj 'liječnik Vlahušić' za kojega Jergović tvrdi kako želi napraviti kockarnice na zidinama, jedan je od najzaslužnijih što sadašnja zgrada Sveučilišnog kampusa, bivša Stara bolnica, u njegovom mandatu ravnatelja bolnice nije postala kockarnica, a što je navodno bila želja i plan Iva Sandera i tadašnjeg nacionalnog HDZ-a.

U mandatu 'liječnika Vlahušića' najviše se razvila takozvana 'Dubrovačka obrazovna vertikala,' niz projekata kojima je cilj razvoj obrazovanja dubrovačke djece od vrtićkog doba do fakulteta, a na kraju i zaposlenja po završetku školovanja.

Dubrovnik je jedan od rijetkih gradova u Hrvatskoj u kojemu svako dijete ima mogućnost studiranja, bez obzira na imovinsko stanje roditelja, kroz gradski program kreditiranja školovanja. Grad Dubrovnik s visokim subvencijama podupire svako radno mjesto mladih ljudi bez radnog iskustva, po završetku školovanja. Što se tiče 'antikulturne' vlasti, potrebno je dodati i to da Grad Dubrovnik ima jedan od najvećih proračuna za kulturu. 

A što se tiče same provincije tamo negdje na rubu Hrvatske, ona je takva najmanje zbog Andra Vlahušića, a puno više zbog nacionalne politike svih dosadašnjih vlada, a koje su, istini za volju, u znatno većem vremenskom periodu bile od onih za koje bi Jergović glasao kad bi bio Dubrovčanin, ali srećom nije.
Provincija je danas ipak barem malo manje takva, ali ne zahvaljujući Zagrebu, nego programima koji dolaze iz samog grada Dubrovnika.

Subvencije cestarine i zračnog prijevoza Dubrovčanima ipak malo olakšavaju situaciju kada shvate da stvarno jesu provincija, ali tek onda kada moraju iz te provincije na kraju Hrvatske putovati do ostatka vlastite zemlje. 

Lako je biti plaćenik. Lako je napadati bez argumenata. Lako je i slijepo braniti bez argumenata. Ali nekima je izgleda teško sučeliti valjane argumente, a da oni ne pucaju, baš kao i Orlando zbog devastacije na koju su se oglušili tadašnji kulturni HDZ i DPDS.

Jutarnji list