Tako bi se ukratko mogao sažeti stav Tihomira Oreškovića, čovjeka koji je dobio radno mjesto premijera u državi u kojoj se telefonom dogovara novi tsunami privatizacije, u Vladi koju potresa najveća afera do sada, a Sabor tjednima ne funkcionira.

'To na taj papir je moje mišljenje i moje točka'

Samouvjereno je, Urbi et Orbi, pročitao s papira  i svoj stav o Karamarku. 'Svi čekamo odluku Povjerenstva za sprječavanje sukoba interes. Interesa!' - brzo se ispravio, podignuo glavu i pogledao novinare samouvjereno, nakon čega se vratio papiru i pročitao svoj drugi odlučni stav.

 'Ja vjerujem da gospodin Karamarko nije napravio ništa protiv interesa Ripublike Hrvatske, i tu je moje točka,' zaključio je. Uslijedilo je 'show me the numbers. Pokažite mi ta brojeve,' našalio se na temu preslagivanja u Saboru koji je već tjednima nesposoban donositi odluke.

Ali, Tim je zapravo nebitan. Nije važno ni to što ne zna misliti ništa što mu nisu napisali na taj papir da misli. Ni kolege mu ne stoje najbolje bez PR-ovaca, koji im pomažu pojasniti javnosti što bi bilo dobro da misle. 

Njemu su to samo imena

Nije važno ni tko ga je postavio. Opus Dei, Ivić Pašalić, budući kupci Podravke, Croatia Airlinesa, ACI-a, tkogod, nebitno je.  On je tu u prolazu. Kad završi svoju misiju, 'rasprodaja taj firm', vratit će se odakle je i došao, a sa sobom ponijeti nešto bolje konstrukcije hrvatskog jezika i veći vokabular. Teško je vjerovati, poznavajući hrvatske prilike, kako neće ponijeti i proviziju, ali možemo se i dalje samo nadati.

Možda neka riforma poluči dobar efekt, a možda ćemo s njegovim odlaskom, kao sa svakim premijerom do sada, samo brojati veleizdaje. Jedina je stvar što Tim Orešković nikad neće moći biti domaći izdajnik. Ne može izdati nešto što ne pozna, što nije njegovo, što nikada nije živio i što nije stvarao.  Jer, to smo stvarali mi. Za to su živote radeći ostavili naši djedovi, bake, roditelji. Njemu je to možda tek 'ime firm s taj list' za nabaviti 200 milijuna eura za dug koji su napravili pljačkom i neradom političari, a ne narod koji je radio i stvarao. Nama je to nešto drugo. Nama su to firme koje smo stvarali desetljećima, koje su zapošljavale u svojim sredinama, koje su gradile ovu državu. 

Domaći izdajnici

O domaćim izdajnicima mnogo se govorilo. Zbog domaćih izdajnika podizali su se šatori.  Na kraju su oba pala, a na vlasti su konačno oni koji se znaju prekrižiti, a žene im većinom nisu štrace. Imaju po troje, četvero djece, a zna se da je prelaturi Opus Dei, uz novac, to najvažnije.  Tim Orešković nikada neće  biti domaći izdajnik, jer jednostavno nije domaći. On će brzo nestati, a kroz 20 godina prevaranti iz Neretve i kiminalci iz vodećih stranaka ionako će biti samo mali dio velike izdajničke povijesti.

Što drugo može biti nego domaći izdajnik netko tko u paketu, telefonski dogovoreno, pokloni neku tvrtku koja je značila život u tom gradu, poput recimo Atlasa u Dubrovniku, sve njegove hotele, vozni park, agenciju, žičaru, nekretnine na Pilama i Stradunu? Koja je uopće razlika ovih veleizdaja danas poput INA-e i Plive, od onih koje su se događale devedesetih? Rasprodaju li se firme danas kako bi se stvorila neka nova vrijednost, kako bi se razvijala Slavonija, kako nam autobusi mladih zauvijek ne bi odlazili iz Hrvatske biti roblje u Europi? Ne, te firme ipak se rasprodaju samo kako bi se sanirao dug stvoren zbog preko dva desetljeća pljačke, veleizdaje, kriminala i financiranja uhljeba svih stranaka.

Nenarodno je sve to...

Puno se govorilo i tome kako Hrvatska ima nenarodnu vlast. Za polupismenu mržnjom zadojenu bagru, koja misli da je povijest počela s njihovim rođenjem, bili su to političari koji u suštini nisu puno bolji ljudi od onih kojima su navodna suprotnost, ali ne mrze toliko, ne ugnjetavaju manjine, a kap su i obrazovaniji.  Za ono malo obrazovane, ali i dalje bagre, nenarodna vlast bila je ona koja ih je nakratko zamijenila na tronu pljačke, rasprodaje i uhljebljavanja.  Zapravo je činjenica da su svi oni jednako nenarodni, ako je jasno tko je narod koji voli Hrvatsku i koji joj želi dobro.

Onaj tko voli Hrvatsku, pošteno radi, stvara. Na krade, ne rasprodaje svoju Domovinu. Tko voli Hrvatsku, ne živi od milijuna stečenih veleizdajom nacionalnih interesa. Ne prodaje vlastito neznanje kao rješenje. Ne naplaćuje šporke ukradene milijune za nepostojeći rad.  Hrvatska je bila INA, Hrvatska je bila Pliva, Hrvatska su ljudi koji su je branili iz srca, a ne iz želje da se domognu zemljišta, mirovina i da parazitiraju na leđima generacija koje dolaze i prave nerede samo kako bi 'svoje' nenarodne i veleizdajničke doveli na vlast, umjesto onih drugih. Nenarodnih i veleizdajničkih. 

Narod nisu uhljebi na nepostojećim radnima mjestima i narod ne smije dozvoliti da se više išta rasproda samo kako bi i dalje lagodno živjeli ovi nenarodni političari i bagra koja ih je izabrala.  Vrijeme je da se Hrvatskoj konačno dogodi narod. Sve ono što su prevaranti iz Neretve pričali da se treba dogoditi, nakon čega su uredno zasjeli u svoje udobne fotelje, uz sve blagodati i beneficije, plaćanje stanarine, režija i naknade za odvojeni život, nastavili gdje su im tvorci stali. Na rasprodaji i veleizdaji.

 Komunizam je rođen devedesetih

Na kraju, u svjetlu vremena u kojem se sjećamo žrtava svih sukoba i ratova, ne smijemo nikada zaboraviti da su za sve što danas imamo u svim ratovima ginuli ljudi. Spomen na njihovu žrtvu jedino je narod koji se mora izboriti da ovo konačno postane zemlja u kojoj žive i vladaju ljudi, a ne bagra. Nema ništa gore od čovjeka koji jedne žrtve opravdava drugima. Jednu zločinačku politiku drugom. Jedne izdajničke strukture cijeni više od drugih, jer je dio njih i tako će lakše do uhljebljenja i plijena.

 I bez zadiranja u povijest,  dok nas napuštaju autobusi mladih iz Slavonije, znamo da nam za to danas više nitko nije kriv osim nas samih. Domaćih izdajnika, nenarodne, izdajničke vlasti  koja nas je spremna svih prodati samo kako bi njihove supruge i djeca imali firme kroz koje  prolaze ukradeni milijuni veleizdaje.

Te strukture na vlasti  u novoj Hrvatskoj nisu ništa drugo u smislu vladanja nego komunizam i jednoumlje u najgorem smislu tih riječi.  Mi nemamo vlast, nemamo pravosuđe, nemamo policiju, nemamo tajne službe, nemamo HRT, nemamo ništa, ni jednu instituciju u kojoj smo na prvom mjestu mi, a ne ta komunistička bagra. Metode se usavršili, a jednoumlje im je sve što dozvoljavaju. Kontroliraju sve što može naštetiti njihovom opstanku na vlasti, na kojoj su tu jedino radi veleizdaje.  

Je li ovo kraj agonije?

Danas je jasno zašto se posljednjih godina gorim metodama nego ikada željelo doći na vlast. Nije još puno ostalo. 'Mi našli taj par imena tih firm na taj list i mi to prodati. To biti riforme, numbers i mi sanirali taj dug. A dok mi to prodati, vi biti ovce koje ne znaju ništa.  Ja pročitati s taj papir da sve funkcionira. Ona naučiti što trebala reći, da ona ne htjela podjele. Onaj tamo napisati na Facebook jedan status, onaj tamo drugi i vi biti sretni.'

 Bit ćemo sretni jedino kada vi, veleizdajnička, nenarodna bagra komunističkih metoda, iz svih stranaka, konačno sjašete s vlasti i s naše grbače. Kad postanemo demokratska zemlja u kojoj zakoni vrijede za svih jednako. Kada narodu vratite institucije, pravosuđe, policiju, tajne službe.  Kada počnete raditi za razvoj ove zemlje umjesto da joj zadate zadnji udarac rasprodaje i veleizdaje samo kako biste na životu ove četiri godine održali neodrživ sustav parazita svih vrsta. Od onih stranačkih podobnika na nepostojećim radnim mjestima, do onih monopolista koji su uništili svo gospodarstvo.

Za ovce spremni

Došli ste na vlast, za ovce spremni. Jer samo ovce ne razumiju. Ne razumiju da je kriminalac  i nenarodan onaj tko pljačka vlastitu državu, makar je u prvom redu na misi. Ne razumiju da je komunizam ono kad privatiziraš tajne službe, medije, policiju i pravosuđe, makar se na sve glase derao protiv tog komunzima i 'Za dom spremni'. Ne razumiju da je veleizdaja Domovine kad sudjeluješ u rasprodaji INA-e, makar se na sve glase nazivao domoljubom, a svoju interesnu grupaciju Domoljubnom koalicijom. 

Ne razumiju da je nenarodan onaj koji laže da je  jedini predstavnik tog naroda nasuprot lijevih i desnih prevara, a zapravo je projekt najgorih privatizacijskih tajkuna i crkvene mafije ujedinjenih u cilju novih veleizdaja. Ovce ništa ne razumiju osim podjela na mi i oni. Vaše i naše žrtve. Naši i njihovi heroji. Njihovi i naši zločinci. Naši i njihovi kriminalci. Njihova i naša veleizdaja. Svi su oni za ovce spremni, dok se Hrvatskoj konačno ne dogodi narod. A dogodit će se. Možda je ovo sve bilo potrebno. Možda će ovce svih boja konačno progledati. 

Doduše, neće Hrvatskoj puno ostati. Neće se vratiti autobusi mladih. Neće još dugo ovdje biti dobro, ali će sve jasnije biti tko su komunisti, nenarodni veleizdajnici, nesposobni uhljebi i oni koji ih biraju jer od njih imaju koristi.  Neće više imati što prodavati, morat će početi raditi.  Ali za razliku od poštenih ljudi, neće imati pojma kako se to radi.