Jučer je pak bio gost RTL-ovog Direkta u kojem je naravno napao i Milanovića i Plenkovića i po dobrom, starom običaju prosuo gomilu frazetina i floskula tako svojstvenih njemu.

Jedna izjava se ipak izdvojila između ostalih. Ne zbog svoje originalnosti, nego upravo suprotno, zato jer isto, da oprostite sranje, slušamo već 25 godina. Bandić je, naime, pred kraj svog obraćanja naciji optimistično poručio da će za najviše osam godina ova naša jadna, devastirana zemlja biti kao, pagađate – Švicarska. Nije Bandić prvi koji ovu bezobrazno bogatu alpsku državu koristi da nam dočara kako ćemo dobro živjeti u budućnosti. Devedesetih su slična obećanja bila samo uvod u pretvorbu i privatizaciju, grabež i pljačku nenormalnih razmera zbog koje Hrvatska i danas osjeća posljedice.

Zanimljivo je ipak kako Švicarsku spominje baš Bandić. Pitanje je kako bi u jednoj tako uređenoj zemlji s jasnim pravilima i pravosuđem prošao takav tip političara, koji se makar tek sumnjiči za kriminal, korupciju, nepotizam ili pogodovanje. Takvi se javnim ustanovima više ne mogu  približiti ni kao portiri pa ne mogu ukrasti ni kemijske olovke i spajalice iz ureda na prvom katu.

I naša presjednica voli plitke populističke izjave tako da se ni ona ne libi usporediti nas s famoznom Švicarskom. Ne sjećam se je li na svojoj inauguraciji baš imenom spomenula tu državu, ali se sjećam da je rekla da će Hrvatska biti najbogatija zemlja u Europi jer ona ne vidi razloga da ne bude. Dok je to govorila, u prvim redovima sjedili su redom: braća Mamić, već spomenuti Bandić, Ljubo Ćesić Rojs, Branimir Glavaš, Tomislav Horvatinčić, Velimir Bujanec i mnogi drugi, sve redom najbolji sinovi naših naroda i narodnosti. Predsjednica eto nije vidjela, ali pred njom je sjedilo brat bratu stotinu i nešto razloga zašto nikada nećemo biti kao Švicarska.

A zašto bi uopće i bili kao Švicarska, po svim pokazateljima jedna od najbogatijih i najnaprednijih zemalja ne samo u Europi nego i u svijetu? Znam da je to jako teško, a u predizborno vrijeme i dosta nepopularno, ali idemo malo biti realni. Švicarska nećemo biti nikad. Štoviše, ako im nastavimo slati ovoliki broj gastarbajtera, prije će oni postati Hrvatska nego obratno.

Švicarska je dakle nedostižan cilj, infantilna fascinacija loših političara. Slovenija ili Estonija su nešto realniji, premda ipak daleki ciljevi. Ali problem je što te dvije države nisu atraktivne, ne zvuče dobro u političkim govorima jer se s prvom od njih zajebavamo u lošim vicevima, a drugu ne znamo naći ni na karti. Pa ipak, obje su nas prestigle po svim mogućim parametrima, od ljuskih prava do ekonomskih pokazatelja.

Postoji ipak nešto što svi skupa možemo učiniti da bi se bar malo približili spomenutim državama. Možemo za početak prestati birati ljude koji nam obećavaju med i mlijeko, ili u ovom slučaju sir i čokoladu. Jer u ovih 25 godina mogli smo već shvatiti da je „Švicarska“ ustvari kod za „najebali ste“. Šuplja priča, šuplja baš kao i švicarski sir. 

Davor Novevski