Sučeljavanje kod OK korala

Tjedan je počeo bombastičnom viješću – napokon će se sučeliti jedan na jedan. Po tonu objave zaključio bi čovjek da će u najmanju ruku Putin i Obama uzeti mačeve u ruke i hladnim oružjem jednom za svagda riješiti nagomilane probleme između dva suprotstavljena bloka. Ili da će, ne znam, Messi i Ronaldo u izravnom dvoboju „na male bare“ napokon stati na kraj nagađanjima o tome tko je najbolji nogometaš na svijetu. Ali, ništa od toga. Sučelit će se predsjednici naših dviju najvećih stranaka, obojica bivši diplomati koji su doktorirali na temu „kako pričati, a ne reći ništa“ i, ako kojim slučajem Milanović ne dobije živčani napadaj, po svoj prilici nas čeka smrtno dosadnih dva sata u prime timeu. Dobra vijest je ipak da je HDZ napokon uspio pronaći predsjednika koji zna povezati skupa dvije smislene rečenice i čiji monolog ne zvuči kao tijek misli Ave Karabatić tako da će i Milanović nakon dugo godina imati dostojnog protivnika, barem što se verbalnog rata tiče. A u njega bi se rado uključio i Božo Petrov koji se odjednom sjetio da ipak želi biti premijer dok će se Sinčić o sučeljavanju oglasiti čim mu netko javi da su za mjesec dana izbori.

Po šumama i gorama

Preostalo vrijeme do debate Milanović i Plenković će očito morati potrošiti na saniranje štete koju ima nanose stranački kolege. I dok Plenković tu ima nešto lakši posao, što zbog bolje stranačke stege, što zbog veće tolerancije svojih birača, Milanoviću glavobolje zadaje dojučerašnja stranačka uzdanica Tihomir Jakovina koji se suočava sa sve težim optužbama za kriminal u Hrvatskim šumama. Nakon što je Jakovina optužen za davanje nerealno velikih bonusa menadžerima, predsjednik stranke prvo je stao iza svog čovjeka, da bi mu ona nakon par dana okrenuo leđa „maknuvši“ ga s izborne liste SDP-a što je nedvojben znak da je bivšem ministru politička karijera pri kraju, a ona zatvorska bi tek mogla početi.

Sudski outsourcing

Stranci opet rade ono što mi sami nismo sposobni pa je tako Visoki zemaljski sud u Münchenu proglasio Josipa Perkovića i Zdravka Mustača krivima zbog pomaganja u ubojstvu Hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovica te su obojica bivših pripadnika jugoslavenske (i hrvatske tajne službe, što mnogi „zaborave“ spomenuti)  nepravomoćno osuđeni na kaznu doživotnog zatvora što je prema njemačkom zakonu jedina moguća kazna za ovaj tip ubojstva. Čitajući ovo, ideja se nameće sama po sebi: ako je Nijemcima trebalo manje od dvije godine da istraže i riješe kompliciran slučaj star više od 30 godina, zamislite za koliko bi riješili ove naše kokošare tipa Mamić, Bandić, Glavaš, Horvatinčić? Lijepo im izručimo navedene primjerke, a oni fino odrade cijelu proceduru za što im mi platimo sudske troškove, najam zgrade i slično. Kad smo već sve hotele, banke i tvornice dali u ruke strancima, što lijepo ne bi i sudstvo? Bilo bi brže, efikasnije, a sigurno i nepristranije.

Mala zemlja za veliki odmor

Iz redovne rubrike „zajebi turista“ dolazi nam priča njemačke obitelji koja je iznajmila kuću  na Krku samo da bi doznali da velebno zdanje u kojem su trebali provesti odmor uopće ne postoji. Naime, oni su preko ebaya na tri tjedna iznajmili kuću s pet spavaćih soba za nešto više od tisuću eura, a kada su otišli na odredište, shvatili su da ni kuće, ni vlasnika, a ni novaca koje su uplatili – nema. Osim što su ostali bez tisuću i nešto eura, morat će se snaći za smještaj u srcu turističke sezone, a pouka priče glasi: ako je nešto predobro da bi bilo istinito, obično i je.

Oluja ili Bujica?

Središnji događaj tjedna, ali i čitavog mjeseca bila je proslava 21. obljetnice vojno – redarstvene akcije „Oluja“. I dok iz Srbije stižu redovne prosvjedne note za koje svi znaju da su besmislene jer pod a) Prosvjedne note su uvijek besmislene, pod b) Pišu ih prikriveni četnici koji se od pravih razlikuju jedino po tome što su se upoznali sa žiletima i pjenom za brijanje, mi kao da se trudimo dati im za pravo. Na paljenje hrvatske zastave odgovaramo paljenjem srpske, na četničke pjesme odgovaramo ustaškim, na tri prsta odgovaramo sa „za dom spremni“, nesvjesno se izjednačavajući s onima koje smatramo duplo gorima od sebe.

Predsjednica je pak održala govor koji je na trenutke zvučao kao da ga je pisao Velimir Bujanec osobno. U duhu tolerancije, zajedništva i borbe protiv drušvenih podjela za koju se tako zdušno zalaže, oplela je po Milanoviću i SDP-u, a našlo se tu mjesta i za UDBU, Jugoslaviju i sve one teme tako bitne za hrvatskog čovjeka.

A tehnički ministar Hasanbegović uspješno je odradio svoj redovni tjedni photo session sa ustaškim simbolima s tim da je prva sporna fotografija nastala početkom tjedna, a druga za vrijeme proslave u Kninu. Oko druge se fotografije još nije izjasnio, a upitan da prokomentira prvu, rekao je kako je sve to bilo slučajno. Gotovo čovjeku dođe da se zapita kako se baš njemu događaju svi ti slučajni incidenti?  Kako se ministru nikada ne dogodi da se „slučajno“ fotografira pored zastave s, recimo srpom i čekićem ili one u duginim bojama koja simbolizira LGBT zajednicu, ostaje misterija.  A možda se sve može objasniti starom poslovicom koja kaže – s kim si takav si. 

DN