Tjedan iza nas započeo je onako kako je i onaj prije njega završio – terorističkim napadima. Terorizam je postao svakodnevica i gotovo da nema zemlje Zapadne Europe koja nije iskusila barem jedan takav napad u zadnjih godinu dana. Mi nismo zanimljivi kao meta pa je i to bar neka korist od činjenice što smo teška vukojebina. 

Jadni Zdravko

Napadaju zato jadnog Zdravka Mamića, ali ne ISIL-ovci, nego dušmani iz medija i državnog odvjetništva koji mu na teret stavljaju višemilijunske malverzacije tako da je, nakon prošlotjednog urbi et orbi kojeg je prenosila čak i državna televizija, ovog tjedna podnio ostavku na mjesto prvog dopredsjednika Hrvatskog nogometnog saveza. Što god to bilo.

Naravno da Zdravko neće otići iz HNS-a kao što nije otišao ni iz Dinama jer jednostavno, previše je love u pitanju. Vjerojatnije je da će si izmisliti neku novu funkciju, tipa „unutarnji savjetnik vanjskog suradnika izvršnog dopredsjednika HNS-a“ i nastaviti vladati preko svojih poltrona kojih, kako u savezu, tako i u Dinamu ne nedostaje.

HDZ nas oslobodio (nekih) redikula

A kad smo već kod poltrona, HDZ se očito rješava svojih pa su tako početkom tjedna objavili da na sljedeće izbore izlaze samostalno. Tužna je to vijest za razne Tepeše, Ćoriće i Ilčiće jer bez Velikog Brata njihove minorne stranke i inicijative ne bi prošle izborni prag ni u izborima za gradsko vijeće grada Strizivojne, ali poznavajući povijest naše najveće stranke, nema sumnje da će i ove godine „izmisliti“ respektabilan broj raznih redikula tako da nam saborske sjednice ne bi trebale biti dosadne.

Beljak i Glavaš, prijatelji po hobiju

Da politički redikuli nisu posebnost isključivo HDZ-a, pokazao je novopečeni SDP-ov koalicijski partner Krešo Beljak izjavivši da za njega Branimir Glavaš nije zločinac nego heroj. Što je to točno herojski u mučenju i ubijanju civila, Beljak nije precizirao. Ostaje mogućnost da dva političara jednostavno imaju zajedničke hobije i interese. Provale u automobile, krađe automobilskog radija ili ubijanje akumulatorskom kiselinom je možda znak da netko dijeli jednaku ljubav prema automobilizmu te u tom svjetlu treba promatrati Beljakovu izjavu divljenja prema starijem kolegi.

A taj Beljak ili je vidovit ili, kao Mamić ima insajderske informacije iz DORH-a, jer samo dva dana nakon njegove izjave, Vrhovni sud poništava presudu Glavašu i nalaže novi postupak jer, zamislite ovo, sud nije siguran koji je zakon vrijedio u trenutku počinjenja zločina. Bilo kako bilo, Glavaš je trenutno čist čovjek i kako je krenulo, još će ga proglasiti blaženim.

Ubojica Dubrovčana na slobodi

Istu praksu sud je ponovio i s Nikolom Kovačevićem. Za one koji ne znaju, Kovačević je onaj tip što je ove zime mrtav-pijan automobilom pokosio ljude na autobusnoj čekaonici u Zagrebu, ubivši pritom dvoje Dubrovčana i ozlijedivši još nekoliko. Svo ovo vrijeme branio se šutnjom, a sud je procijenio da je to dovoljno dobro da ga puste da se brani sa slobode tako da će mladić još stići i na more. Ne bi me začudilo da ga u kakvoj luci dočeka Tomica Horvatinčić pa da duo brzi i žestoki zajedno isprobava nove manevre po jadranskoj obali na radost domaćih i stranih turista.

Ništa bez ustaša i partizana

Tjedan iza nas obilježila je i proslava 75. godišnjice ustanka u Srbu što je bila savršena prilika da se još malo svađamo oko omiljene teme Ustaše vs Partizani. Bila je to prilika i raznim opskurnim strankama da dobiju malo medijskog prostora što su oni i iskoristili te u maniri četničkih pobunjenika iz ljeta '91. blokirali prometnicu. Cesta je ubrzo odblokirana, a ostatak manifestacije prošao je u verbalnom nadmudrivanju Mesića i Pupovca s jedne i tipova u crnim majicama s druge strane.

Kada se Ustaše i Partizani raziđu svojim kućama, mediji još uvijek moraju o nečemu pisati pa tako čitamo „šokantne“ ispovijesti turista koji su naručili mesnu platu, a dobili pet listića pršuta, malo sira i tri masline. E da, i domaću paštetu od tune friško ulovljene u Konzumu. Nije to, da se razumijemo, ni ekskluzivno, ni šokantno, već nešto što se događa svaki dan. Naime, već dugi niz godina između nas i turista postoji svojevrsni konsenzus,  prešutni dogovor koji glasi: vi dođete, kupate se i sunčate, uživate u ovoj predivnoj obali, a mi vas, tu i tamo zajebemo, uvijek malo i u granicama normale. Skladan je to odnos koji funkcionira od samih početaka turizma u Hrvatskoj i nikakve ga objave po Facebooku i portalima neće uništiti.

Cajke, kulturni fašisti i oni drugi

A vikend za nama obilježile su – cajke. Naime, splitska Spaladium arena bila je domaćin glazbenog festivala koji je okupio neke od najvećih narodnjačkih zvijezda iz cijele regije. I kako to kod nas uvijek bude, jedni podržavaju, drugi su oštro protiv, a sukobljene strane dijele sa na dva tabora. U prvom su oni koji uživaju u takvoj glazbi i ne smeta im što se festival zove Ringišpil (wtf?!), pjevačice si nadjenu ime kao npr. Sandra Afrika ili Dara Bubamara, a iste pjevaju stihove koji idu; Napravi mi sinaaaa, pod svetlima kasinaaaa. Protivnike, pak, možemo podijeliti u dvije podskupine. Prva su takozvani kulturni fašisti koji misle da Dalmacija treba biti dom samo i isključivo klapama, a u goste nam mogu doći eventualno vrhunski, malo poznati gudački kvarteti iz Gruzije i talentirana operna pjevačica iz Južnog Sudana. To što bi takve događaje posjećivali oni i bliža rodbina izvođača, to ih ni malo ne brine. Druga skupina su fašisti, bez onog „kulturni“. Njima je jedini problem to što su izvođači iz Srbije i BIH i ta ih glazba asocira na zločine i agresiju za razliku od, recimo Thompsona kojeg vole jer pjeva o ljubavi, tratinčicama i zalasku sunca.

Ostale vijesti baš i ne spadaju u kategoriju novosti jer Grdović je opet prebio ženu, Milanović se opet izražava k'o kočijaš, a HDZ je opet prevario birače odustavši od famoznih tisuću eura za svako dijete tako da je pregled možda najbolje zaključiti prigodnim stihovima TBF-a:

Sezona je prošla, ko je jeba je jeba

Zovu loše vrime, propast će nam repa.