Prije dvije godine, Dubrovčani su po prvi put mogli na ulicama vidjeti prizore policije i dugih cijevi koje se prije toga nisu mogle vidjeti tako često. Nakon prve verzije 'Gladiusa', uslijedio je drugi, a nedavno i treći nastavak prilikom čega su izvršena uhićenja, pretresi domova i lokala u kojima brojni Dubrovčani svakodnevno piju kavu. 'Šlag' na kraju bila je nedavno provedena akcija 'Bonita' prilikom koje je uhićeno četvero od sedmoro osumnjičenih za planiranje oružane pljačke na centralnu dubrovačku poslovnicu Hrvatske pošte.

Kao što je navedeno na samom početku, prosječnom stanovniku Dubrovačko-neretvanske županije sledi se krv u žilama kada pročita kako su svi ti ljudi donedavno među njima šetali, razgovarali i družili se. Možda su s njima neobvezno pročavrljali na ulici, družili se u nekom sličnom društvu ili ih susreli kad su kasno noću sami išli doma. Možda su radili s njima ili im je netko od njih posluživao piće kada su sjeli u neki dubrovački kafić. Možda su na bilo koji način ušli u kontakt s osobom koja je spremna na ubojstvo ili veliku pljačku kakva se ne pamti u novijoj povijesti Dubrovnika. Ipak, izgleda kako možemo biti sigurni jer je tu Policijska uprava dubrovačko-neretvanska.

Zašto se policija mora pitati koga je zaposlila, a pošta ne?

Na primjeru posljednje akcije kodnog imena 'Bonita' može se zaključiti kolika je zapravo vrijednost toga što su navrijeme otkrili plan te poduzeli sve potrebne mjere kako bi spriječili ono najgore. Kao što se pretpostavlja, osumnjičeni su u pripremi imali i oružje koje je moglo prouzročiti puno strašnije posljedice od one dovoljno strašne,a ta je da su navodno namjeravali ukrasti mirovine žitelja cijele Županije, što je više desetaka milijuna vrijedan iznos. Osim toga, lišeni su slobode oni koji su na to bili spremni, a možda su dolazili u kontakt s vama ili s vašom djecom. Jedan je bio konobar i možda vam je poslužio piće. Razbojništvo je planirao i poštar. Planirao ga je i policajac, a sudeći po komentarima određenih čitatelja, izgleda kako upravo u tome leži čitav problem.

'Kakva se gamad uvukla u policiju' i 'Policija – hrvatska kriminalna organizacija' samo su neki od njih, gubeći iz vida kako je upravo ta ista policija spriječila tragične i nezapamćene posljedice koje su se mogle dogoditi da je do ostvarenja plana pljačke pošte na kraju i došlo. Neki se pitaju kako je policija uopće mogla zaposliti takvu osobu, ne pitajući se istovremeno kako je Hrvatska pošta napravila isto. Kako je zaposlila osobu koja je dala nacrte i zbog same činjenice kako je djelatnik mete pljačke zasigurno olakšala sastavljanju plana i možebitnu realizaciju?

Policija, kao ni pošta, ne može znati kakvu osobu zapošljava, ali ova na našem području nedvojbeno je odlučila kako izuzeci ne postoje.

'Zapravo pokazujemo našu snagu i odlučnost u borbi protiv svih oblika kriminaliteta bez obzira od kuda i od koga oni dolazili pa čak i kada se radi o našim policijskim službenicima,' nedavno je izjavio načelnik Pu DNŽ Tonči Radibratović, a u prilog izjavi najviše govore djela napravljena otkako je on došao na navedenu funkciju. Tako uhićenje policajca koji je osumnjičen za planiranje pljačke nije znak slabosti policije, nego naprotiv, novog načina vođenja u kojem nema tolerancije prema krimnalu, pa čak i kada se radi o samim djelatnicima, bez zataškavanja i ikakvog opravdanja.

Dokazano je to i u nedavnoj akciji 'Kukolj' prilikom koje je uhićeno čak 19 djelatnika Policijske uprave naše županije. I nije to slabost, to je odlučnost da se i u policiji konačno odvoji žito od kukolja. A tvrde da ih u svakom žitu ima.

Sjetite se kad ispisujete A.C.A.B.

Pojedini korumpirani suci, političari, policijski djelatnici, liječnici koji primaju kuverte s novcem nisu scenariji iz akcijskih filmova nego vrlo često hrvatska stvarnost. Ipak, generalizirati i osuđivati cijelu jednu struku zbog nekoliko izuzetaka pogrešno je, osobito ukoliko ta ista struka osudi i kazni kukolj iz svojih redova. Uzeći u obzir događaje tijekom prethodnih dana, policajci naše županije nisu oni koji planiraju velike pljačke, ni oni koji preprodaju drogu, niti uzimaju mito. Naprotiv, oni se bore protiv toga, čak i kada to rade njihovi suradnici. Oni su zaslužni što se u Dubrovniku, po svemu sudeći, ipak tako skoro neće začuti pucanj usred dana i što će umirovljenici primiti svoje ionako mizerne svote novca koje bi u protivnom završile negdje preko granice. Oni su zaslužni što vi i vaši najmiliji sigurno živite u gradu koji u sezoni primi daleko veći broj turista no što on broji stanovnika. I sve dok je takvih, oni drugi, pa čak i u slučaju da su njihovi kolege, neće imati nikakve šanse.

Sjetite se toga kada negdje, u nekom prigradskom naselju, krenete ispisivati A.C.A.B. Sjetite se jer zahvaljujući njima su oni, koji su se do jučer slobodno kretali ulicama u kojima živite, a u glavi kovali planove o pljačkama, preprodaji droge ili mogućim ubojstvima, konačno iza rešetaka. Sjetite se da ste vi i vaša djeca sigurni, bez obzira što u svakom žitu ima kukolja. No, ono će nestati samo onda kad se s njim netko ima hrabrosti i obračunati.