Vođenje države i politike u nas je  funkcioniralo  na stavu 'prije mene potop' zbog čega nam je postalo sasvim normalno da se oni bivši i oni sadašnji gledaju 'preko nišana' dok je u zemljama duge demokracije sasvim uobičajeno, štoviše, poželjno brifiranje novih o svim problemima i planovima resora koji su vodili čime se osigurava i kontinuitet, i potrebna  stabilnost sustava, i na kraju, ali ne manje važno, osigurava se i uljuđenost međusobne komunikacije na čemu Hrvatska još jako puno treba raditi.  

Da je tome tako pokazali su i sukobi na relaciji Most – ministar Ostojić, koji su obnovili  kolektivnu hrvatsku paranoju prisluškivanja, dok je Ostojić  raspravu sveo na fakinsko naguravanje i izazivanje na fajt kako bi se vidjelo tko ima veća 'muda'.   Onda je Grmoja odmah poručio javnosti i rečenom ministru Ostojiću  kako će on umjesto Petrova preuzeti tu bitku,  poručujući valjda time  da su  njegova veća. Jedino je ostalo malo nejasno jesu li veća od Božovih ili od Ostojićevih.  S druge strane ipak nije slučajno  Grmoja na sebe preuzeo nadmetanje s Ostojićem jer je upravo mjesto na kojem Ostojić još samo tehnički sjedi  pozicija za koju je Grmoja jako zainteresiran i vrlo vjerojatno će na nju i sjesti.

Zato je HDZ predložio osnivnje novog Ministarstva useljeništva i demografske obnove, skraćeno  MUDO, koje ima veliki demografski potencijal samo u svom skraćenom nazivu. U svemu drugom potpuno je besmisleno, ne zato što nam ne treba demografska obnova, upravo suprotno, ali već je i malo ambicioznijim srednjoškolcima jasno da se demografska obnova neće dogoditi formiranjem ministarstva, nego samo gospodarskim oporavkom, otvaranjem novih radnih mjesta, jakom platežnom moći, jakom infrastukturom cjelodnevnih vrtića i škola, i kao posljedica toga Zakon o radu u kojem će četverosatno radno vrijeme  kao i  rad od kuće  bez straha od gubitka posla biti najnormalnija stvar.

U očekivanju bijelog dima koji  još ne suklja nad Sheratonom jasno je da još nisu sva ministarska mjesta zauzeta jer se sad vodi rovovska bitka pa oni koji su već bili sigurni sad nisu baš tako jako sigurni. Zakuhalo se čak  i oko mjesta za koje je HDZ bio siguran da ima najboljeg kandidata po svim kriterijima. Miro Kovač , međunarodni tajnik stranke po svim referencama, od onih obrazovnih, do dugogodišnjeg rada u diplomaciji, prvi je izbor HDZ-a ali ne lezi vraže. Budući premijer na tom mjestu vidi nekadašnjeg ministra prosvjete Dragana Primorca pa bi to mogao biti prvi ozbiljniji fajt između Karamarka i Oreškovića na kojem će se testirati i budući odnos snaga. Orešković je u međuvremenu pozvan u Ured predsjednice na razgovor o gospodarstvu i investicijama pa ga možda usput  blago  uvjeri da popusti s Primorcem. U tom duhu ni naša Sanja Putica  nije sigurna hoće li postati nova Milanka Opačić jer u nedostatku boljih i ovo bi ministarstvo moglo pasti  kao žrtva u  međukoalicijskim  pripetavanjima, ali i unutarstranačkim apetitima koji nisu narasli samo kod naše Sanje. Neki ministri do zadnjeg časa neće znati hoće li ili neće sjesti  u  toliko željenu fotelju što  je također novo iskustvo hrvatskog političkog života.

Panika je i među koalicijskim partnerima Domoljubne koalicije, jer su veliki apetiti  Hrga i njegovih seljaka  obrnuto proporcionalni njihovim rezultatima na izborima. Hrg je odsjekao glavu Jambu u zamjenu za  više pozicija nego mu realno pripada, što ni najmanje ne čudi jer Hrg je  s velikom lakoćom skidao glave  i kad se radilo o stvarno  kvalitetnim članovima. Takvim načinom HSS nastavlja svoju jedinu uspješnu karijeru, onu trgovačku, jer stvarnim stanjem na terenu nije ništa učinio za opstanak i oporavak te nekad velike stranke koja je imala šanse postati predstavnik  većine ruralnog stanovništva koje je dijelom zbog katastrofalne politike prema selu svih vlada do sad, dijelom zbog  nesnalaženja u novim uvjetima tržišta, ali i zbog pretvorbene  pljačke  nekadašnjih PIK-ova, došao do samog dna opstanka. Upravo zato Most je inzistirao na tom resoru što mu može biti teški mač nad glavom jer upravo tu će se brzo vidjeti rezultati i/ili njihov nedostatak.

Za to vrijeme Grad je opustio, kućice u otišle svojim putem, Stradun sjaji u svoj svojoj ljepoti u predahu do novih sezonskih gužvi. Hvala Bogu na tome jer nam župan sad opet u miru pasava Stradunom. Advent u Gradu pokazao je ono što se oduvijek znalo, sadržaj i samo sadržaj dovodi u Grad njegove građane pa se ne bez razloga  Zimski festival pokazao punim pogotkom. Sve one druge manje, ili veće igre i igrice koje su događale oko izglasavanja proračuna grada samo su obavezni  politički folklor s ograničenim vijekom trajanja. I hvala Bogu i na tome. Eto vas.