Nikako im nije moglo pasti na pamet tko bi tako nešto  izmislio. Tako sve u čuđenju  dotakli su se  i tajnih službi i možebitnog kandidata za šefa iste, nekom tipu koji se zove Danijel Markić i koji se nikako ne sviđa Karamarku, što opet čudi generala jer on zna dečka i kaže da je bio hrabar i dobar vojnik, da je obrazovan i baš na mjestu.

 Odma' sutradan  Karamarko je rek'o : 'Pa što onda, ja sam dva dana prije Orepića bio na večeri s Gotovinom pa se ne hvališem time po društvenim mrežama.' Dva dana prije, ehehehe. Ne razumije Tomo ni po čemu su novinari zaključili kako general daje podršku ministru policije jer nije imao majicu na kojoj piše 'podržavam Orepića'!?!

Za to vrijeme u SDP-u traje unutarstranački rat do istrebljenja. U igri su sve moguće, zasad, male životinje, primjerice kornjače protiv štakora kojima u pomoć protiv gadnih pantagana dolaze i vižljaste vjeverice. Bitka je sve neizvjesnija.  Jedni već pišu registre izdajnika dok se drugi pripremaju za stranačku lustraciju. Nekad se to zvalo bratoubilački rat. Bog zna kako ga zovu, ali rat je rat, poslije se žrtve broje. Sva je sreća što Zoki uvijek prije promisli što će reći pa tek onda to promišljeno i kaže, barem nam je tako  objasnio nekidan dok je bio na turneji po Istri. Majko moja, što bi tek rek'o da ne promisli.

U međuvremenu  premijer još nije ništa odlučio, ni o šefu Tajnih službi, ni o reformama, ali je jako zadovoljan Proračunom. Barem nek' je netko zadovoljan. Uzbunu je, ničim izazvan, izazvao jedan ministar, onaj od poduzetništva, koji je onako usput bubnuo kako bi žigove trebalo ukinuti jer je ovo 21. stoljeće što je uznemirilo brojne vrijedne službenike Državne uprave diljem Hrvatske. Kako bez žigova? Nemoguće! Drama! Baš neki dan pita me  službenik: 'Imate li žig na dokumentu? Kako nemam, evo ga tu. E to je zeleni. Što zeleni, pa takav su lupili. Ehehe, ne valja vam taj, idite tamo da vam lupe ljubičasti.' I sad bi ministar ukinuo žigove, znači i crni, i zeleni, i ljubičasti, možda ima i crveni. Ima sigurno, ali nisu ni oni od jučer, sakrili su crveni, kud ćeš vragu s crvenim izazivati vraga.  Koliko bi samo  vrijednih udarača zelenog, crnog, ljubičastog i tko zna koje sve boje žigova, ostalo bez posla. Ljudi moji je li to moguće, pisalo bi samo ovaj papir je valjan bez žiga i potpisa. Nema teorije.

U zemlji u kojoj država ne vjeruje svojim građanima gotovo isto toliko koliko oni ne vjeruju njoj, bez žiga  je isto kao da ne postojiš. Svetogrđe. Zamislite da se još netko dosjeti i ukine biljege, one glupave male markice zbog kojih juriš na trafiku pa se opet vraćaš pokorno predati svoj papir skupa s tim markicama za koje je uvijek nedokučivo koliko ćeš ih trebati, što je potpuno normalno, inače bi prije kupio točno onoliko koliko treba. Ehehehe, ministre, ministre, sigurno će se već netko dosjetiti da prije ukidanja žigova treba provesti opsežno snimanje stanja žigova u trajanju od najmanje šest do deset mjeseci nakon čega treba osnovati radnu skupinu za žigove koja bi predložila kako i kojom dinamikom ukidati i/ili smanjivati žigove. Možda poslije ipak treba organizirati i javnu raspravu o žigovima.

Sigurno su i na Ini  u Vukovarskoj imali problema s bojama žigova zbog čega se produžilo trajanje izgradnje na evo već drugu sezonu. Izgradnja obične benzinske pumpe  traje skoro dvije godine,  i još ni blizu kraja. Neki tamo živčani Nijemci već bi izgradili dva hotela i atomsku centralu. Ipak ima nekih promjena, ne može se rijet. Evo jučer su tamo bila parkirana četiri auta, vidjela sam dva radnika koji su nešto tramakali  dok su druga dvojica zamišljeno  gledala što prva dvojica rade. Ostali su tamo skoro do tri ure poslije podne. Tko onda može reći da se tamo traljavo radi. Što se tiče Zagrebačke, brže ne može. Ona taman gotova i već je stigla građevinska. Čudo, kažem vam. Slično je i sa vezovima za domaće na Batali, godinama se zna i priprema buduća marina kad odjednom iznenađenje. Županija u sto čuda. Treba maknut komunalne vezove, ali nitko nema pojma kuda. Nije planirano, nema se para, svi se živi čude. Da im nisu na papirima bili crveni žigovi?

Ni sama nisam sigurna mogu li i što napisati o užasu u Bruxellesu. Može li se išta suvislo reći o strašnim napadima  koji tresu Europu uz prijetnje da će toga biti još. Trebamo li prestati putovati, zavući se u svoje rupe i nikud ne mrdati dok zlo ne prođe. Hoće li tako proći? Hoće li nas zaobići? Bojim se da neće, na ovaj ili onaj način i nas hvata. Imaju li veliki igrači Rusija i Amerika pameti i sposobnosti shvatiti kamo nas sve skupa vode držeći nas taocima svojih igara moći? Teško. Ima li Unija snage i pameti djelovati ujedinjeno i čvrsto. Teško. Previše pitanja, premalo pravih odgovora. Jedino što možemo je ne dati strahu da prevlada, i ne dati ljutnji da nas odvede u mržnju, osudu i neprepoznavanje ljudskosti u onom drugom i drugačijem. Patetično? Jest, ali može li drugačije? I zato ili baš zato, gore srca, provedite Uskrs u miru, ljubavi i milosrđu. Imajte se lijepo. Sretan vam Uskrs. Eto vas...