U prva dva nastavka priče o zemljištu na Babinom kuku prisjetili smo se kako su javne površine i parkovi na atraktivnom dubrovačkom poluotoku pripali Valamaru. Podsjetimo se, šlampavost dubrovačkih političara i rukovodioca HTC Babin kuka u Jugoslaviji, pa potom u privatizaciji i tranziciji, doveli su do toga da se kao vlasnik javnih površina upisalo najveće hrvatsko hotelsko poduzeće.

Prvo se propustilo upisati vlasništvo Grada Dubrovnika nad javnim površinama sedamdesetih godina prošlog stoljeća, iako su ondašnji političari i šefovi Babinog kuka imali dogovor o parcelizaciji zemljišta i vraćanja javnih površina građanima Dubrovnika, da bi se slična stvar ponovila za vrijeme devedesetih godina, odnosno privatizacije, kada ondašnje Javno pravobraniteljstvo nikad nije dalo potrebnu suglasnost za vraćanje javnih površina na Babinom kuku Gradu Dubrovniku.

Kada se napokon pojavio ozbiljni kupac, odnosno Valamar, skupa s hotelima i drugim ugostiteljskim sadržajima, postao je vlasnik i javnih površina poput parka na Babinom kuku gdje su generacije Dubrovčana odrastale igrajući stolni tenis i mini golf.

Iako se privatizacija Babinog kuka, odnosno kupnja od strane Valamara, odvijala u vrijeme bivše gradonačelnice Dubravke Šuice, ona se nije zamarala s javnim površinama na Babinom kuku, te ništa nije poduzimala po tom pitanju. Tek dolaskom Andra Vlahušića na mjesto gradonačelnika, Grad Dubrovnik se napokon sjetio da na Babinom kuku postoje stotine tisuća metara kvadratnih, koje bi trebale pripadati građanima Dubrovnika.

Grad Dubrovnik u kolovozu 2009. godine podiže tužbu protiv Valamara u kojoj zahtijeva vraćanje spornih javnih površina na Babinom kuku pod svoje vlasništvo, međutim Općinski sud u Dubrovniku donosi presudu u korist Valamara.

Grad Dubrovnik se na presudu žalio, te Županijski sud vraća suđenje na početak, koje je još uvijek u tijeku. Nećemo ulaziti u pravne aspekte ovog spora, niti prejudicirati kako će sve završiti, jer to za našu priču nije bitno. Kazat ćemo samo da Valamar pravno gledajući u ovoj priči nije ništa kriv, jer su glavešine dvaput propustile vratiti javne površine u vlasništvo Grada Dubrovnika. To, što se nije dogodilo, nije krivica Valamara. Oni su samo iskoristili njihovu šlampavost i upisali se kao vlasnici što sad brane na sudu.

Međutim, iako Valamar javne površine nije upisao mimo zakona, pitanje je koliko je taj njihov čin moralan. Naime, Uprava i vlasnici Valamara svjesni su svih činjenica o kojima mi ovdje pišemo, a to je da su građani Dubrovnika, prije njihovog dolaska, desetljećima koristili javne površine na Babinom kuku.

Ono što su Dubrovčani generacijama koristili, i što je samim tim dokaz da pripada Gradu Dubrovniku i njegov stanovnicima - te da se uostalom na ovaj način definirao i prvi ugovor iz sedamdesetih godina prošlog stoljeća, koji nažalost nikad nije pravno do kraja riješen - Valamaru je danas najmanje bitno. Iako su svjesni da je Babin kuk godinama bilo okupljalište Dubrovčana, te da područje poluotoka nije hotelski resort u klasičnom, zatvorenom smislu, čim su ugrabili priliku, oni su se upisali kao vlasnici.

Postavlja se pitanje – zašto vlasnici Valamara, nakon kupnje hotela po Babinom kuku, jednostavno, javne površine nisu vratili u vlasništvo Grada Dubrovnika? Naravno, odgovor na pitanje zašto ih nisu vratili, je isključivo profit. Oni sada, primjerice, mogu naplaćivati parking, a sutra, ako se recimo GUP izmjeni i dozvoli proširenje gradnje, po zelenim zonama, parkovima i drugim javnim površinama mogu graditi nove ugostiteljske sadržaje, te na taj način akumulirati profit.

Jasno je da njih kao privatne investitore interesira profit, ali s druge strane morali bi društveno odgovorno poslovat. Valamar je, prema službenim podacima, u prošloj godini ostvario ukupne konsolidirane poslovne prihode u iznosu od 1,294 milijardi kuna što je za 18 posto, odnosno 197 milijuna kuna više u odnosu na isto razdoblje 2014. godine.  Ostvarena je i operativna dobit prije kamata i amortizacije (EBITDA) u iznosu od 423 milijuna kuna, odnosno 49% ili 139 milijuna kuna više nego 2014. godine.

Dobar dio te lijepe dobiti ostvarili su upravo u Dubrovniku na račun zidina i stare gradske jezgre. Ako već zarađuju zbog Dubrovnika kao takvog, zašto onda Gradu Dubrovniku ne vrate što im po logici pripada, a javne površine i parkovi na Babinom kuku desetljećima spadaju u prostore koji su se koristili u javne svrhe?

Ovdje dolazimo do novog problema. Pisali smo u prošlim nastavcima kako se Grad Dubrovnik i Valamar spore čak i oko cesta na Babinom kuku. Upravo zbog neriješenih imovinskopravnih poteškoća, cesta na Babinom kuku najopasnija je u Dubrovniku. Zbog starog i lošeg asfalta skretanje s ceste na Babinom kuku, prema hotelu Neptun je jako opasno – mnogi automobili na tom mjestu proklizavaju za vrijeme kiše i samo je pitanje dana kada će se dogoditi veća prometna nesreća, a već ih je bilo nekoliko ozbiljnijih. Za ovu se cestu nitko ne brine kako bi trebao, jer joj je vlasništvo upitno.

Umjesto da Valamar sve te javne površine vrati Gradu Dubrovniku da se on brine o njima, oni to ne žele, jer se nadaju novim prihodima. Valjda im nije dovoljna milijunska dobit koju su ostvarili proteklih godina.

Svaka njima čast što investiraju u Dubrovnik i što zapošljavaju ljude, ali da nema Dubrovnika kao takvog i njegovih stanovnika, oni ne bi zaradili ni kune. Ako misle da milijunsku dobit ostvaruju jer znaju radit, a ne na račun Dubrovnika i njegovih stanovnika, kako prijašnjih, tako i sadašnjih, zašto ne otvore hotelski resort u Visočanima ili Smokovljanima?

Naravno da bez zidina i svih ostalih vrijednih stanovnika ovog Grada poput prijevoznika, vodiča, drugih ugostitelja i svih ostalih (da o onima koji su gradili zidine i ne govorimo) - zbog čega turisti i dolaze u Grad - ne bi zaradili ništa. Zato još više začuđuje što se društveno neodgovorno ponašaju i ne žele vratiti javne površine Gradu Dubrovniku.

Može Valamar naposljetku na sudu dobiti spor i po zakonu biti potpuno u pravu. Ali pravo i pravda, naučili smo to davno, nisu sinonimi, a o moralu da i ne govorimo.

Zaključak ove priče je taj, da kako god sudski spor, završi, moralno bi bilo da Valamar javne površine vrati Gradu Dubrovniku, jer je upravo Grad Dubrovnik bio taj koji je besplatno dao svoje površine za gradnju Hotelsko-turističkog centra na Babinom kuku, koji je kasnije Valamar kupio.

Maro Marušić