Do 13. srpnja, kad je premijere u parku Umjetničke škole Luke Sorkočevića, ostalo je tek nešto više od tri tjedna, što je bio povod da redatelja predstave Kreša Dolenčića pitamo kako teku probe i kako on osobno doživljava rad na ovoj komediji Carla Goldonija:

-Puno radim, ali kad se radi u Dubrovniku, to je svakako posebno. Jedinstvena je situacija da jedan te isti redatelj na Igrama radi dvije godine za redom: prošle godine “Ekvinocijo“ kao, rekao bih da teško može biti teža drama, i sad “Ribarske svađe“ na dubrovačkom govoru kao neka lijepa pučka Goldonijeva komedija u preradi Morane Čale. Velika je čast biti ponovno tu, raditi u Umjetničkoj školi. Naime, 2007.godine ovdje sam radio “Arkulina“ sa svojim predragim, rekao bih i svojim bratom Pređom Vušovićem. U toj je predstavi igrala i Milka Podrug Kokotović, a napustili su nas otad i Niko Kovač i Ivo Mrčela…Predstava mi je ostala u divnom sjećanju: igrala je čak tri sezone i mislim da je pred punim gledalištem igrala čak 23 puta! Raditi ovdje “Ribarske svađe“ na neki način je posveta dvojici meni dragih ljudi: ponovno je to Jupa Juvančić čije su “Ribarske svađe“ igrale u “Gavelli“ dok sam bio ravnatelj 168 puta s Goranom Višnjićem, Ivicom Vidovićem, Pređom, Joškom Ševom…Eto i njega u top predstavi ove godine! I naravno, ovo je posvetom mom dragom Pređu!- ističe Dolenčić te dodaje:

-Umjetnička škola je sjajan prostor, a ovo je komedija je koja strašno puno igra “na riječ“. To je dubrovački govor, rekao bih od Držića do danas, takav je jezik i ljudi će ga dobro razumjeti i veselit će se sigurno. Drugo, Muzička škola je prostor koji jest Grad i nije Grad, vuče tradiciju ali teatarsku tradiciju od Kostinog “Skupa“ do Jupine “Tarace“ i dalje na ovamo  i ima pravu umjetničku, kazališnu patinu. I u krajnjoj liniji, to je umjetnička škola i ima ljepotu. A budući da je ovo koprodukcija između Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, Kazališta Marina Držića i Dubrovačkih ljetnih igara, predstava će igrati i u Zagrebu, a vjerujem da će pohoditi sve nacionalne kuće u Hrvatskoj. I naravno da je onda treba misliti tako da ona može biti mobilna i putovati. Ono što, naravno, “Ekvinocijo“ ne može baš nigdje igrati osim Posata (i ne treba), za “Ribarske svađe“ kao komediju koja je krajem 18. stoljeća i pisana za zatvorene prostore, za teatar iluzija, sam prostor ne treba puno igrati ulogu. Imamo dosta scenografije i sjajne kostime, Stefana Katunara za scenografa i kostimografkinju Željku Franulović. Naravno, tu je i moj dragi suradnik. skladatelj Stanko Juzbašić koji je uvijek sa mnom- kaže nam Dolenčić.

Recimo i to kako je u ovoj predstavi savjetnik i suradnik za glazbu Dubrovnika i Dalmacije Vicko Dragojević, oblikovatelj svjetla Marko Mijatović, asistentica redatelja Roza Jurić, asistentica scenografa Marta Dolenčić, asistentica kostimografkinje Ana Roko, jezični savjetnik je Maro Martinović a inspicijentica Anita Bubalo.

Inače, komedija je 1762.godine praizvedbu imala u Veneciji uz naglasak na socijalni kontekst koji oblikuje ženski identitet te svakodnevne živote i ljubavne odnose ribara i njihovih žena. Ti su životi često ispunjeni ljubomorom, tračevima i prepirkama koje Goldoni znalački oblikuje u duhovite dijaloge i temperamentne svađe, autentično prikazujući mediteranski mentalitet i strasti običnih ljudi. U Dolenčićevoj najnovijoj dubrovačkoj izvedbi “Ribarskih svađa“ glume Joško Ševo (patrun Tonko, vlasnik ribarnice), Ksenija Prohaska (gospođa Pavle, žena patruna Tonka), Nika Lasić (Luce, djevojčica, sestra patruna Tonka), Bojan Beribaka (mladi ribar Đivo), Nikola Radoš (Baldo, mladić, brat patruna Tonka), Borko Perić (patrun Nikša), Angela Bulum (gospođa Made, žena patruna Nikše), Marija Šegvić (Ore, djevojčica, sestra gospođe Made), Nikolina Prkačin (Franica, druga djevojčica, sestra gospođe Made), Boris Matić (gospar Vice, ribar), Stipe Radoja (barkariol Duje), Marijan Nejašmić Banić (Šiško, zamjenik kancelara Kaznenog suda) i Branimir Vidić Flika (zdur, glasnik Kaznenog suda).

Ahmet KALAJDŽIĆ 

foto&video: Ahmet Kalajdžić