Iako već dugo živi u Zagrebu, Bošković tvrdi kako je ipak Dubrovnik njegov grad. Ovog se ljeta vratio na Ljetne igre dobivši angažman na najvećem projektu, operi Cosi fan tutte, i to kao asistent režije,asistent produkcije i acting coach. Osim po glumačkoj karijeri, poznat je i po iznošenju jasnih i nedvosmislenih stavova o važnim društvenim pitanjima.

Vi ste se po pitanju nadolazećeg referenduma o ustavnoj definiciji braka izjasnili PROTIV. Zašto?

-Moje je mišljenje kako postoje građani drugog reda u Republici Hrvatskoj što je meni osobno, kao njenom građaninu, nedopustivo. Smatram kako bi svi građani trebali imati jednaka prava. Zašto bismo mi, koji smo heteroseksualci, drugim ljudima ukidali prava koja uživamo, i to samo na osnovu seksualne orijentacije? Meni je grozno to što se događa u Hrvatskoj trenutno, to napadanje letcima, agresivna kampanja, atomsfera koja bi se dala opisati riječima ‘ako ne glasuješ ZA, Bog će te kazniti’. Ja sam vjernik i mislim kako Bog nikog neće kazniti ukoliko glasuje PROTIV jer on kaže ‘ljubi bližnjeg svog’.

Također smatram kako je besmisleno potrošiti toliko novca na referendum. Boli me kada vidim stare, nemoćne i djecu kako prose i kopaju po smeću dok mi bacamo novac na ovo! Međutim, najviše od svega me smeta kako je glavni inicijator gospođa Markić koja na Šipanu ima više milijuna kuna vrijednu vilu, a iza svega toga opet stoji Crkva. Radi se o ženi koja uporno tvrdi kako nije ni predsjednica ni članica političke stranke Hrast, mada je dokazana njena veza s navedenom političkom strankom.

Jednako kao i vaši istomišljenici koji su se također izjasnili PROTIV, kao jedan od argumenata ste naveli bacanje ogromnih količina novca na referendum. No, možemo li reći kako se u ovom slučaju novac baca jer referendumi su ipak veliki pokazatelji demokratičnosti određenog društva?

-Slažem se s konstatacijom kako građanima treba dati pravo da odlučuju o važnim društvenim pitanjima i uvijek sam za demokraciju. Međutim, ovo pitanje je besmisleno. To je jednako kao da tražite da se u Ustav uvede odredba kako samo ljudi koji žive u heteroseksualnim zajednicama smiju udisati kisik, iako bismo svi trebali biti jednaki i svi imati pravo udisati taj kisik.

S druge strane, jasno je kako se iza svega ovoga, iza referenduma, iza kampanje, zapravo krije jedna politička igra. Tu prije svega mislim na interese Crkve i političku stranku Hrast koja promiče svoje političke interese. Kod nas u Gradu se kaže ‘nemoj griješiti dušu’. Smatram kako će mnogi u cijelom ovom slučaju itekako to uraditi.

OVO JE POLITIČKA IGRA STRANKE HRAST KOJA VRAĆA RH U 12. STOLJEĆE

Tvrtka koju vodi Željka Markić, a koja se zove Sermon, surađuje s tvrtkom koja se bavi kontracepcijskim sredstvima. S druge strane, Markić se, sukladno stavovima Crkve i političke stranke Hrast, toj istoj kontracepciji protivi. Nije li to malo licemjerno?

-Naravno kako je licemjerno! I ono što se ja pitam, i što mene donekle i plaši, jest pitanje hoće li zaista Željka Markić stati na ovome. Ona je određenim istupima u javnosti mene osobno uvrijedila kao dijete samohranog roditelja. Da nije bilo moje majke, ja ne bih bio ovo što jesam, ne bih bio glumac, ni živio u Zagrebu, ni postigao sve ono što jesam u životu. Moja majka meni nije bila samo majka; ona mi je bila i otac, i baka, i djed.

No, pitam se je li ovo sve? Što je sljedeće, zabrana abortusa, zabrana kontracepcije, zabrana siromašnima da idu u školu? Zar je potrebno da se vraćamo u 12. stoljeće? Židovska zajednica RH se nedavno na televiziji izjasnila PROTIV. Sve ovo zapravo na neki način podsjeća na početak Drugog svjetskog rata, a znamo kako su u njemu prvo nastradali homoseksualci pa Židovi. Zar nije prijeteće to što ova žena radi?

Smatrate li kako je moguće biti i homoseksualac, i dobar katolik? Je li to kontradiktorno?

-Mislim kako apsolutno nije kontradiktorno. Zašto netko tko je homoseksualac ne bi bio dobar katolik i vjerovao u Boga? Zašto bi to isključivalo jedno drugo? I to se ne odnosi samo na katoličanstvo. Mislim kako netko može biti pripadnik određene religije bez obzira na svoju seksualnu orijentaciju. Nitko od nas nije slučajno na ovoj Zemlji i svi imamo svoju svrhu i svoj put.

Oni koji će na ovom referendumu ipak zaokružiti ZA kao jedan od glavnih argumenata navode to kako je dijete u istospolnoj zajednici zakinuto ili za oca, ili za majku.

-Po toj logici bismo onda trebali svu djecu samohranih roditelja dati u dom, kao što smatra Željka Markić, jer i oni su zakinuti za jednog roditelja. Vjerojatno bi ona i htjela da se nakon ovog referenduma zabrani abortus, a potom i razvod, pa bi bila sretna. To je vraćanje ne u 16., nego u 12. stoljeće.

A što se tiče samog pitanja, gdje je danas u svijetu sve idealno? Većina podržavatelja njene liste su ljudi koji su rastavljeni.

Što mislite, zašto se onda ljudi koji raspisuju referendum i podržavaju građansku inicijativu ‘U ime obitelji’ osjećaju ugroženima? Protiv čega se oni točno bore?

-Ne znam, to treba pitati njih. Ja se osobno ne osjećam ugroženim niti me ičija prava koja ja već imam mogu ugroziti. ‘Ljubi bližnjeg svoga’ je temelj kršćanstva. Ja ljude ne dijelim po seksualnoj orijentaciji, dijelim ih na dobre i loše.

Važno je napomenuti kako nisu svi ljudi koji su PROTIV homoseksualci. Ili pedofili! Pa moji brojni kolege koji imaju obitelj i djecu će se izjasniti PROTIV jer žele živjeti u normalnoj državi i normalnom društvu. Vidjeli ste na dodjeli nagrada HDDU kako su mnogi kolege izašli po nagradu s majicom PROTIV, pa i sama diva opere Dunja Vejzović koja je za ravnopravnost.

Kakva su mišljenja ljudi s kojima radite? Kakva je atmosfera u glumačkoj branši?

-Dosta sam komunicirao s mladim ljudima s akademije, a neki od njih, oni nešto srčaniji, su kazali kako će skočiti s nebodera ukoliko referendum prođe. Naravno, neće se ubiti, ali pokušavam dočarati koliko ih smeta sve ovo što se trenutno u društvu događa. Napominjem kako se radi o heteroseksualnim ljudima.

Jednostavno, to su ljudi koji žele određeni napredak u društvu. Ukoliko se društvo vraća nekoliko stoljeća unatrag, umjesto da napreduje, što tim mladim ljudima preostaje? Kakvu oni perspektivu imaju u tom društvu?

UKOLIKO ŽELJKA MARKIĆ BUDE ODLUČIVALA O BUDUĆNOSTI RH, ODSELIT ĆU SE IZ ZEMLJE

Kako biste vi osobno opisali budućnost društva u kojem o velikim pitanjima odlučuje Željka Markić i njeni istomišljenici?

-Ne bih ju opisao jer sebe ne vidim u njoj, a mnogi moji kolege su izjavili isto. Ukoliko do toga dođe, ja tu ne bih bio. To je jedna vrlo mračna, nazadna Republika Hrvatska.

Osim same Željke Markić, veliki interes javnosti je izazvao i video u kojem se pojavljuje Dario Šimić koji kaže ‘Bog nam oprašta uvijek, čovjek nekada, priroda nikada’. Mnogi koji će na referendumu glasovati ZA smatraju kako je homoseksualni odnos neprirodan jer dva muškarca ili dvije žene ne mogu napraviti dijete, pa sve to skupa zapravo tumače kao svojevrstan prkos evoluciji.

-Apsolutno poštujem i njega, i njegov stav. U načelu poštujem svačiji stav. Eto, ja također mislim kako ću jednog dana dobiti 42 milijuna eura na Lotu. To je meni osobno jednako. Svatko ima pravo na svoje mišljenje.

Ako on stvarno misli kako je potomak Adama i Eve, ja to poštujem. Također, ako smatra kako je homoseksualna zajednica neprirodna, ja to također poštujem. No, ne moram se složiti s tim. To i jest bit demokracije, imati svoj stav, ali ne ugrožavati nikoga njime.

Vi ste inače Dubrovčanin, ali živite u Zagrebu. Možete li podvući određenu paralelu pa kazati gdje je liberalnija situacija?

-Nažalost, u Zagrebu.

Na jednom je hrvatskom portalu objavljen tekst pod naslovom ‘Ovo su ljudi koji su razjebali tuđe i svoje obitelji, a sad nam žele razjebati i Ustav’ u kojem se spominju Severina, Alka Vuica, vaša kolegica Nataša Janjić Lokas… S druge strane, imamo i zagovornike ZA, kao što su Marko Perković Thompson, koji je rastavljen, zatim Igor Štimac, također rastavljen. Je li licemjerno da upravo oni govore o svetosti braka?

-Kao što sam već kazao, veliki dio ljudi koji podržavaju Željku Markić su rastavljeni. No, ja ne mrzim te ljude. I ja sam sam dijete rastavljenih roditelja koje je odraslo s majkom, pa ipak sam izašao sasvim normalan. Završio sam akademiju, glumac sam, bavim se sportom tako da je itekako moguće da dijete čiji su roditelji rastavljeni izraste u normalnu i uspješnu osobu.

Don Damir Stojić je izjavio kako ‘Katolička crkva ljubi osobu, ali prezire čin koji je neuredan i nemoralan’. Kako biste prokomentirali takav stav?

-Meni je čak i donekle razumljivo to kako se Crkva petlja u ovu temu, ali mislim kako oni prije svega trebaju uzeti u obzir činjenicu kako iz dana u dan gube ljude koji dolaze u crkvu na mise. Dakle, radi se o ljudima koji su i dalje vjernici, ali ne dolaze na mise. Izgleda kako će im se u doba demokracije dogoditi gora situacija nego u vrijeme komunizma jer tad su govorili kako ljudi nisu smjeli dolaziti u crkvu, a sada to ljudi očito ne žele.

VEĆ TRI MJESECA SAM SLOBODAN

Često se kaže kako su ljudi koji se najviše protive gay osobama zapravo ljudi koji sumnjaju u vlastitu seksualnu orijentaciju. Što mislite o tome?

-Ima teorija o tome, no ja općenito ne volim etiketirati ljude pa ne bih ni njima davao bilo kakvu etiketu. Ne bih htio ni da meni to netko radi. Mislim kako bi bilo korisno da se takve osobe pogledaju u ogledalo i upitaju tko su, što žele i što točno zastupaju.

U prošlom razgovoru ste za Dubrovački dnevnik kazali kako ćete pomoći manjinskim skupinama kako god je to moguće, no ovo nije prvi put da se borite za tuđa prava. Koja je vaša misao vodilja?

-Ja nisam aktivist u ničemu; ni po pitanju vjere, ni ičega drugog jer se obično radi o napadnim kampanjama i zbilja ne volim takvu vrstu aktivizma. No, uvijek sam rado pomagao. Trenutno sa svojim glumačkim kolegama pomažem jednoj kolegici koja ima leukemiju, zalagao sam se za prava Roma, za prava životinja i uvijek ću to raditi. Sretan sam jer s mojom kampanjom prijatelja životinja je u Ustav ušla odredba da se zatvore sve tvornice za uzgoj životinja za krzno na području Hrvatske.

Javna sam osoba, glumac sam i moj glas ljudima ipak nešto znači. Moj posao ljudima nešto znači i samim time ću to uvijek rado iskoristiti za pomoć drugima.

Vrlo često vas uvrštavaju u liste najpoželjnijih neženja. Laska li vam to?

-Ja sam prije svega jako iskrena osoba i to je jedna osobina koja je specifična za prave Dubrovčane  pa ću svakako priznati kako mi takva priznanja gode. Kome ne bi bilo drago da mu kažu kako je zgodan ili kako je najpoželjniji neženja?

Fora je, ali meni osobno nagrade i takva priznanja ne znače mnogo. Naravno kako mi laskaju, ali mi ne znače mnogo. Više mi znači to da moji prijatelji u Dubrovniku i Zagrebu znaju tko sam i što sam, to su za mene prave vrijednosti.

Sukladno laskavim priznanjima, žene bi vjerojatno zanimao vaš trenutni ljubavni status. Biste li nam ga otkrili?

-Naravno! Već tri mjeseca sam slobodan.

Koje uloge najviše volite glumiti i zašto?

-To se kod mene dosta mijenja s godinama tako da sam ponovno u fazi kada radije glumim negativce. Vjerojatno iz razloga što sam već dosta vremena igrao pozitivne uloge pa sam se malo zasitio.

S druge strane, kada dugo vremena igrate slične uloge, onda vas redatelji počnu stavljati u ladice, a ja ne volim da me itko stavlja u ladice i volim istraživati, volim nove izazove u životu, pa tako i ove glumačke. Ne bih volio da me itko povezuje isključivo s određenom vrstom uloga.

DOLORES LAMBAŠA JE BILA JEDNOSTAVNA DALMATINKA, A NE DIVA

Na kojim poslovnim projektima trenutno radite?

-Na prošlim Ljetnim igrama sam radio na predstavi Cosi fan tutte i Ekvinocio. Sad postoje određene indicije kako bi  se gostovanje moglo održati i u Zagrebu. Dobio sam nekoliko ponuda o kojima trenutno razmišljam i na koje bih trebao odgovoriti nakon Nove godine. Radi se o produkcijama predstava uglavnom.

Do Božića imam u planu određene projekte koje se tiču zaklade Ana Rukavina što me posebno veseli. Nakon Nove godine možda ćete me vidjeti u jednom drugom svjetlu koje se ne tiče glumačkog posla, no ne bih htio ništa odavati jer je prerano.

Kazališne daske ili filmsko platno?

-Oboje! Sve ima svoje prednosti i mane. Na primjer, kad nešto snimiš u filmu, to kasnije teško možeš ispraviti. Neke stvari, po pitanju filma, možeš doraditi, ali kad je jednom nešto montirano i snimljeno, ne može se ispravljati.

S druge strane, kazalište je definitivno moja prva i velika ljubav. Tu postoji veliko zajedništvo s kolegama koje se stvara tijekom glume, tijekom dogovora, u trenutku kad redatelju daješ potpuno povjerenje i sve to skupa je nešto jako lijepo. Ali i režija je moja nova ljubav. Režirao sam dvije dječje predstave 'Cipelica lutalica' i 'Lažeš, Melita'. Od ovog je ljeta i opera moja nova ljubav. Jako volim svoj posao.

Bez obzira što volite svoj posao, kako je zapravo biti glumac u Hrvatskoj?

-Ako si pošten, ako si dobar radnik i ako voliš to što radiš, apsolutno ne postoji problem.

Ono o čemu se mnogo pisalo u medijima je, osim vaše glumačke karijere, i prometna nesreća koja ste doživjeli 2009. godine i u kojoj ste teško stradali. Srećom, to je danas iza vas, no koliko je zapravo taj događaj promijenio vaš život?

-To je za mene bila jako teška godina, ne samo zbog prometne nesreće, nego zbog prekida zaruka s djevojkom, i zbog zatvaranja svog privatnog kazališta, i zbog toga što mi je pas uginuo.

Prometna nesreća me je svakako promijenila. Smatram kako sam postao još iskreniji, prestao sam se živcirati oko određenih stvari koje su me do tada zamarale, puno manje stvari me izbaci iz takta, riješio sam se mnogih ljudi kojima nije bilo mjesto u mom životu. Ukratko, sebi sam uljepšao život.

Kako biste opisali vašu kolegicu Dolores Lambašu koja je nedavno preminula od posljedica prometne nesreće?

-Garava, draga, mala Ciganka, jer je voljela cigansku glazbu. Bila je izrazito nasmijana, jako talentirana, a svoj život, koji je nažalost bio kratak, provela je izrazito dinamično, iskoristila je svaku sekundu, živjela ga je punim plućima, kako u poslovnom, tako i privatnom smislu.

Bila je jako draga i jednostavna žena, jednostavna Dalmatinka koja je voljela svoj posao. Mediji su zapravo ti koji su ju uradili nekakvom divom. Žao mi je što smo izgubili tako mladu, talentiranu glumicu.

Razgovarala: Ivona Butjer