INTERVJU SEBASTIJAN VUKOSAVIĆ Bez Nile 'Gradoplov' ne bi ugledao svjetlo dana, strašna mi je želja ukoričiti ga

Autor: Ivona Butjer Mratinović Autori fotografija: Goran Mratinović
Sebastijan Vukosavić je puno toga - spiker, voditelj, glazbenik, pjesnik, amaterski glumac, ali i tvorac emisije koja je polako, ali sigurno stekla status one ‘kultne’ - ‘Gradoplova’. Među njegovim brojnim talentima i interesima, povod ovog razgovora bila je upravo emisija koja godinama uspješno brodi valovima Radio Dubrovnika i koja svakodnevno uveseljava, educira i vraća sjećanja njegovih slušatelja.

Puno ste toga. Spiker ste, voditelj, glazbenik, amaterski glumac, međutim, uz sve to ste i veliki zaljubljenik u Grad. Pretpostavljam kako je i 'Gradoplov' svojevrstan rezultat te vaše ljubavi. Kako je krenulo s 'Gradoplovom'?

-Mene je gotovo sasvim slučajno sudbina dovela na Radio Dubrovnik, a možda ipak i nije bila slučajnost... Jer, već ranije dolazio sam na Radio, gdje smo u mladenačkoj dobi snimali nekoliko autorskih pjesama. Već tada sam se zaljubio u radio, u Radio Dubrovnik, u taj ambijent, prostor zgrade „Dubravka“ na Pilama. Već tada je vjerojatno nekako sve počelo...

Kasnije, kad sam već postao dio radijske ekipe, iako sam radio, a radim i danas kao spiker i voditelj, mamila me zamisao o nekoj budućoj povijesnoj emisiji kojoj je Dubrovnik motiv i ishodište. U početku sam to nekako ležerno provukao kroz jutarnji program, kao nagradnu igru o malim dubrovačkim povijesnim zanimljivostima. Bilo je to početkom 1996. godine i tada su otprilike krenula moja intezivnija traganja za zanimljivostima iz dubrovačke povijesti, što je s godinama preraslo u strast i detaljno prikupljanje raznovrsne literature o Dubrovniku, i u konačnici do Gradoplova kao, usudio bih se reći, mog životnog projekta, nešto kasnije oblikovanog u radijsku emisiju.

Provukli ste kao nagradnu igru, ali ne samo zbog zabave, nego i s ciljem edukacije.

-Zadaća Hrvatske radiotelevizije, između ostalog, je i edukacija. Ili čak – prije svega edukacija. HRT, naime ima brojne obveze i odgovornosti spram gledatelja i slušatelja, a to je, uz istinito informiranje, nuditi edukativne i korisne sadržaje koji možda i nisu toliko komercijalni, a možda ni toliko zanimljivi široj publici, ali zato jesu određeni, ciljanim skupinama radijske publike. Čini mi se kako je moj Gradoplov upravo takav sadržaj: kratko, informativno, edukativno, i nadam se – slatko!

Kažete kako je sve počelo s kratkim povijesnim zanimljivostima u jutarnjem programu. Kako je došlo do emisije?

-Bio sam oduvijek opčinjen Gradom. To mi je u krvi, u mojoj srži... Još kao dijete i mladić, kada bih hodao ulicama Grada, svaki dan bih išao nekom novom, primjećujući nove detalje – neki zanimljivi balkon ili raskošne prozore... S vremenom se tako pojavila i želja doznati više, a odgovore na pitanja potražiti i u stručnoj literaturi. Pri tom uvijek volim istaknuti gospara Lukšu Beritića i njegova 'Utvrđenja grada Dubrovnika', što mi je u startu bila osnovna literatura za 'Gradoplov'. Fasciniralo me koliko je vremena proveo u Arhivu tragajući za svim tim podacima. Na to se oslanja i fascinantni Vinko Foretić sa svojom 'Povijesti Dubrovnika do 1808. godine'. To su dvije knjige koje su me oduševile, ukazavši kako su ti sjajni ljudi i prije interneta i suvremenih tehnologija, svojim ustrajnim i stručnim radom uspjeli doći do svih tih podataka, da bi ih potom uvezali u knjige, u ovom slučaju povijest Dubrovačke Republike i ostavili tako trajan, neizbrisiv trag. To je bila i moja skromna želja, dakako, na amaterskoj razini. Kad bih naišao na neku zanimljivu dubrovačku priču u knjizi gospara Foretića ili Beritića, ili pak nekog od drugih brojnih i vrijednih povjesničara koji su svoje studije uokvirili u knjige, upotrijebio bih te podatke, a često i iz više izvora, stvarajući tako jednu novu sličicu i jedan novi podsjećajući trag.

Sada imamo jedan, uvjetno rečeno, 'gotovi proizvod' kojeg su ljudi prepoznali i rado ga slušaju. No, kada pogledamo sve te podatke koje iznosite u emisiji, čini se kako je svemu tome prethodio jedan težak, 'rudarski' posao. Kad slušam emisiju, pitam se gdje ste našli sve te podatke, kako ste uspjeli sve to isfiltirati, koncipirati i u konačnici sumirati u osmominutnu emisiju.

-Kao što sam već rekao, ideja o 'Gradoplovu' kako on danas izgleda, počela se rađati odmah, na samom početku mog dolaska na Radio Dubrovnik, dakle u siječnju 1996. godine, no bio sam svjestan kako moje tadašnje znanje i mogućnosti, nisu bili ni blizu dovoljni. Krenuo sam polako, tražeći savjete od  kolegica s puno više iskustva. Prije svega bih istaknuo gospođe Maju Nodari i Jelenu Obradović Mojaš s kojima sam se konzultirao o svemu i na čemu sam im neizmjerno zahvalan. Idući korak bio je prikupljanje literature. Trebalo je toga biti jako puno, kako bi podaci bili vjerodostojni, a ujedno i dovoljno zanimljivi slušateljima, te zatim sve to uobličiti u radijski format s ograničenom minutažom. Bio je to vrlo zahtjevan, dugotrajan, ali istovremeno i inspirativan posao. Kroz godine, prikupljajući sav taj materijal, od Državnog arhiva, Narodne i Znanstvene knjižnice, preko ostale dostupne literature, kao i na webu, prikupio sam vrlo obimnu količinu izvora i podataka, u kojima se Dubrovnik provlačio kao motiv ili bio njihovo ishodište.

Goran Mratinović

Kako ste onda uspjeli doći do 'Gradoplova' kakav je on danas?

- Pokušao sam obuhvatiti sva područja, od gospodarstva, politike, zdravstva, do sporta, glazbe, kulture…Svu zanimljivu literaturu u to vrijeme najprije sam fotokopirao, a kasnije skenirao i prenosio u digitalni oblik te potom podatke obrađivao i sortirao po datumima. Onda se rodila ideja o biografijama Dubrovčana, kako rodom, tako i djelom. Naime, prikupljajući podatke spoznao sam kako je kroz povijest, uz brojne velike Dubrovčane, bilo jako puno ljudi koji su toliko voljeli Dubrovnik i koji su mu toliko toga dali i u njemu ostavili dubok trag, a da nisu rodom iz Dubrovnika. Kroz 'Gradoplov' mi je bila želja zabilježiti i njihov prinos slavi i ljepoti Dubrovnika u kojoj mi danas svakodnevno uživamo.

Vrijedi spomenuti i to kako je ova emisija živo tkivo, još od prvog dana emitiranja 1. siječnja 2016. godine. Svake godine ga nadopunjujem, nadograđujem, unosim neke novootkrivene podatke, novu literaturu ili pak onu starijih datuma do koje prije nisam došao. Nema većeg zadovoljstva nego uzeti te stranice u ruke, izlistati ih, tražiti nove podatke kojima mogu nadograditi već postojeće emisije.

Upravo to što ste rekli – 'Gradoplov' je živo tkivo, to nije nikada gotov proizvod, stalno treba biti 'up to date', vrijeme ide, a s njim i neki novi važni događaji i ljudi. Je li morate onda neke nove podatke mijenjati starima? Tu treba biti kreativan.

-Apsolutno. Treba biti kreativan, ali i odgovoran i odlučan, a meni je teško skinuti bilo koju riječ. Naime, da bi se unijeli neki novi podaci ili događaji, to istovremeno podrazumijeva izuzimanje nekog sadržaja koji je do tada imao svoje mjesto u emisiji, a sve to uz poštivanje minutaže emisije. A to nipošto nije jednostavno... Puno naših suvremenika, i onih živih i onih koji nisu više s nama, itekako zaslužuju naći svoje mjesto u emisiji i uvijek mi je jako krivo ako sam nekoga nenamjerno propustio... I dalje me ispunja taj poriv za zaroniti u baštinu naših starih, proučiti te podatke, iz njih izvući neke male pričice kojima će 'Gradoplov' ploviti i dalje iz godine u godinu i biti zanimljiv meni, kao tvorcu, ali i svakom slušatelju koji će u 7:45 ujutro ili 18:20 popodne biti uz radio i osluhnuti emisiju.

Goran Mratinović

Jedan poseban dio u vašim emisijama je posvećen upravo našim braniteljima i ratnim događanjima u Dubrovniku. To je tek tema koja ne dopušta pogrešku. Za pretpostaviti je kako je i to bio posao za sebe. Koliko je tu bilo zahtjevno prikupiti sve te podatke i postići da oni budu točni, jer često oni objavljeni znaju biti oprečni?

-Da, to je uistinu vrlo delikatno, zahtjevno i odgovorno, pa toj temi pristupam s posebnim pijetetom i senzibilitetom, možda i zato što sam i sam bio hrvatski branitelj i aktivni svjedok zbivanja i tog vremena... Uglavnom, postojalo je nekoliko izvora i relevantna literatura o Domovinskom ratu. Domovinski rat je relativno bliska prošlost, ujedno i jako osjetljiva, no upravo zbog toga, vodio sam se mišlju kako je važno o njoj govoriti. Mislim kako je itekako važno čuvati sjećanja i osvijestiti zahvalnost za žrtvu svih tih ljudi koji su nam donijeli slobodu dajući vlastite živote, spomen na ‘malog čovjeka’ koji je dao najviše što je mogao i time stao uz bok dubrovačkih velikana koji su nas zadužili svojim djelima. Zato se ispričavam za svaku pogrešku ili propust koji se mogu nenamjerno dogoditi i u 'Gradoplovu'. Na svaku sugestiju i primjedbu ću uvijek reagirati, nastojeći ispraviti moguću netočnost ili nadograditi priču.

Taj vaš rad i trud se zaista prepoznaju u javnosti. Novinari rade javni posao i često su na meti kritika, no vaš 'Gradoplov' je rad koji je među rijetkima koji dobivaju same pohvale. Dubrovačka javnost vam jako lijepe riječi upućuje akonto emisije.

-To je najveća nagrada. 'Gradoplov' radim u okviru svog posla i zaista za svoju dušu i, dakako, za dobrobit programa Radio Dubrovnika. On je čisto veselje, a posebno me raduju dobre reakcije slušatelja. Osjećaj kada me netko zaustavi na ulici i kaže: „Hvala vam na emisiji, jer svako jutro poslušam  'Gradoplov', pa tek onda idem na placu“, nahrani mi dušu i dodatno me potakne. Upravo to je i bila intencija projekta – na dnevnoj bazi imati jedan mali povijesni podsjetnik koji bi se trebao reflektirati i na mlađe generacije, kako bi se, oslonjeni upravo na svakodnevne dostupne informacije, i sami ponosili našim Gradom i njegovom bogatom poviješću i kulturom. Nju smo svi naslijedili i mislim kako nam je zadatak čuvati je i prenositi naraštajima koji dolaze, a ne bismo je imali da naši stari nisu bili takvi kakvi jesu. I mudri, i vrijedni.

Sad ste spomenuli mlađe generacije. Nedvojbeno je kako će 'Gradoplov' jednog dana biti vaša ostavština, i to vrlo vrijedna. Jeste li razmišljati o ukoričenju te ostavštine ili biste je radije ostavili u ovom tonskom obliku?

-Jesam, to mi je doista želja. Naravno kako bi u papirnatoj formi bio ponešto izmijenjen, kao i dopunjen ilustracijama i fotografijama. Tu ću sigurno trebati pomoć struke, ali i sugrađana koji na društvenim mrežama svakodnevno objavljuju fotografije iz dubrovačke prošlosti. Međutim, možda je i bolje što se to još nije dogodilo, jer bih volio implementirati u međuvremenu objavljenu vrlo vrijednu literaturu iz Domovinskog rata, kao i izvore iz još nekoliko recentnih publikacija koje još nisam stigao uvrstiti u svoju 'dnevnu kroniku', a definitivno bih to volio napraviti.

Svi oni koji kreativno stvaraju, a radio i 'Gradoplov' jesu kreativno stvaranje, za te svoje projekte se vežu kao za svoje dijete. Je li vi vidite 'Gradoplov' kao neko svoje čedo i koliko ste emotivno vezani uz njega?

-Silno sam vezan! Apsolutno se čovjek, kad toliko dugo i kontinuirano na nečemu radi, veže uz to kao da je njegovo čedo. I jest. 'Gradoplov' je moja šetnja dubrovačkim stoljećima, i u onom kreativnom, ali i emotivnom smislu. Veza je potpuno neraskidiva.

Ali i veza između vas i vaše Nile je potpuno neraskidiva! Teško je spomenuti Sebu, a izuzeti Nilu, i obratno. Vezani ste i bračno, i poslovno, već ste je nekoliko puta spomenuli pa idemo je spomenuti i sada, ali u kontekstu 'Gradoplova'. Koliko vam je ona bila podrška u svemu tome?

-Bez njene potpore, 'Gradoplov' sigurno ne bi ugledao svjetlo dana. U stvaranje 'Gradoplova', naime, uloženo je puno sati rada i odricanja i mimo radnog vremena, a recipročno tome isto toliko Nilinog strpljenja i razumijevanja. Ona je bila i jest istinska potpora, a i konstruktivan kritičar, naravno!

Dakle, vaša ljubav nije bila ljubomorna na vašu drugu ljubav, a to je 'Gradoplov'?

-Apsolutno nije! Štoviše, 'Gradoplov' kakvog danas poznajemo i njena je zasluga.

Popularni Članci