Posjet veleposlanice Oksanen bila je prilika da razgovaramo o temama koje povezuju naše dvije zemlje – od gospodarstva i kulture do obrazovanja i sigurnosti. U intervjuu za Dubrovački dnevnik veleposlanica Oksanen osvrnula se i na aktualne geopolitičke okolnosti, odnos Finske  i Rusije te na vrijednosti koje čine temelj finskog društva.

Je li ovo vaš prvi posjet Dubrovniku? 

- Ovdje sam bila otprilike prije 10 godina kao turist tako da je ovo moj drugi dolazak. Povijesna jezgra Dubrovnik od tada se nije promijenila, naravno što je dobro. Sjećam se što sam pomislila prvi put kada sam došla u Dubrovnik i vidjela povijesnu jezgru – ovo je definitivno grad koji  želim posjetiti još najmanje jednom. Grad i njegova povijest ostavili su snažan dojam na mene, a općenito Hrvatska je jedna od mojih najdražih država. 

Kakvi su vaši prvi dojmovi o Hrvatskoj? Što vas je najviše iznenadilo ili impresioniralo od vašeg dolaska? 

Moram vam priznati da ovo nije prvi put da sam u Hrvatskoj. Radila sam u našem veleposlanstvu u Sloveniji od 2013. do 2015. godine i puno smo putovali po Hrvatskoj tako da sam znala što očekivati kada sam tu došla. Inače, kad pomislite na Hrvatsku, prva asocijacija je more, sunce, dobra hrana i vino, ali za mene je bilo privlačno to što je ovo zanimljivo područje kada je u pitanju vanjska politika. Nema velikih iznenađenja, sve je bilo kako sam očekivala i priželjkivala dolaskom ovdje. 

Postoje li područja u kojima vidite dobar potencijal za suradnju između naših dviju zemalja? 

U Dubrovnik sam došla s grupom finskih poduzetnika koji su zainteresirani za tržište i ulaganja. To je grupa tvrtki koje se bave prometnim podacima i implementacijom inteligentnih prometnih sustava i digitalnih rješenja. Oni su tu boravili dva dana i to je područje koje može biti od interesa za obje naše države. Posebice za dubrovačku regiju čija je infrastruktura zahtjevna zbog geografskog položaja. Buduće suradnje vidim u područjima sigurnosti, energetike  i gospodarstva. Gospodarstvo je područje gdje postoje prilike za jačanje suradnje. Sve europske zemlje trenutačno ulažu mnoga sredstva u obranu jer to nalaže naše članstvo u NATO-u. To je je jedno od područja u kojem Hrvatska i Finska mogu surađivati. Ima tu još mnogo poslovnih grana gdje postoje mogućnosti. Ne treba zaboraviti kulturu i književnost. Voljela bih da vidimo više hrvatskih knjiga koje su prevedene na finski jezik, kao i obratno. Svakako imamo mnogo zajedničkih interesa. 

Finska je nedavno postala članica NATO-a. Kako to mijenja vašu vanjsku politiku i suradnju s  europskim partnerima? 

Napad Rusije na Ukrajinu dramatično je promijenio sigurnosno okruženje, kako u Finskoj, tako i u cijeloj Europi. Finska je tada procijenila situaciju da je najbolje priključiti se NATO-u i to je doneseno na razini konsenzusa, a odluka je imala široku potporu u javnosti. Osim toga, mi smo  surađivali s NATO-m jako blisko i prije službenog članstva. Biti jedan od saveznika znači da smo predani - primjerice članku 5. - tako da postoje određene obveze na koje smo se obvezali službenim priključivanjem savezu. Također, jako smo posvećeni zajedničkom cilju po pitanju izdvajanja za vojsku i obranu koji je pet posto od BDP-a. Inače, najvažnija pitanja naše vanjske i sigurnosne politike – koje se temelje na ljudskim pravima, demokraciji i multilateralizmu – se nisu promijenila. NATO nam je donio neke promjene, ali osnove su ostale iste. 

Finska ima jedinstveno iskustvo života s dugom granicom na istoku, točnije s Rusijom. Koje bi lekcije iz ovog iskustva mogle biƟ korisne za EU i NATO? 

Doista imamo jako dugačku granicu, 1340 kilometara. Možda jedna stvar koja je tipično finska je pripremljenost. Mi smo jako dobro pripremljeni na različite scenarije. Primjerice imamo obvezan vojni rok što znači da su svi muškarci obvezni služiti vojsku. Također, žene mogu služiti vojsku, ali to nije obvezno. Nakon tog vojnog roka obvezne su i česte vojne vježbe koje traju po nekoliko dana tjedno, ovisno kakav je trening u pitanju. Kada govorimo o spremnosti, imamo i široku mrežu skloništa civilne obrane. Oni se u normalnim vremenima koriste za različite svrhe i tada nisu skloništa. Upravo jedno sklonište na području Helsinkija postalo je jako popularna destinacija za posjete stranih izaslanstava. Radi se zapravo o sportskom objektu, ali u slučaju krize, on jako brzo može postati sklonište civilne zaštite. Osim toga, imamo sveobuhvatan  pristup kada je u pitanju sigurnost i spremnost. Svaki dio našeg društva ima svoju ulogu, kada govorimo općenito o toj spremnosti. Kompanije imaju svoju ulogu, pa čak i kulturne institucije pa u tom smislu da vjerujemo da je kultura dio mentalne otpornosti koja podržava suočavanje s problemima i razvoj otpornosti. Upravo ovo iskustvo možemo podijeliti s našim partnerima. 

Kako uravnotežiti potrebu za snažnom sigurnosnom politikom sa željom da se održi barem neki oblik dijaloga sa susjedima? 

Iskreno, nema nikakvog političkog dijaloga između Finske i Rusije. Suradnja je zamrznuta na različitim sektorima. To je sve zbog toga što više nemamo povjerenja nakon što je Rusija napala Ukrajinu. To je bila ogromna promjena. Naše kompanije su prve krenule i one su povukle sve aktivnosti s Rusijom. Ima nekih odnosa koji su potrebni kao što su kontakti među graničnih vlasti. Finska ima veleposlanstvo u Rusiji, a Rusija u Finskoj, ali to je praktički to. 

Vidite li mogućnost da kulturna ili znanstvena suradnja ostane most između dviju zemalja, čak i kada su politički odnosi teški?

Kao što sam rekla, suradnja na različitim sektorima je zamrznuta, granica je zatvorena zbog sigurnosnih razloga i nema mogućnosti ulaska u Rusiju, a mi ne izdajemo turističke vize za Ruse tako da je situacija takva. 

Koje biste projekte ili suradnje željeli vidjeti između Finske i Hrvatske u nadolazećim godinama? 

Ranije sam spomenula suradnju na području kulture koju bih voljela intenzivirati. Vjerujem da  je gospodarstvo područje za koje definitivno možemo učiniti više. Također, turizam je sektor koji bi mogao biti razvijeniji. Bilo bi dobro da imamo više hrvatskih turista u Finskoj. 

Možete li mi reći nešto više o finskom obrazovnom sustavu? Finski obrazovni sustav često se spominje kao jedan od najboljih na svijetu. Što smatrate njegovom najvećom snagom? 

Obrazovanje u Finskoj je jako cijenjeno i to je naša najveća snaga. Učitelji su jako cijenjeni i to je cijenjeno i traženo zanimanje. Svi učitelji su visoko obrazovani i imaju prilično široku autonomiju kada je u pitanju organizacija nastave. Postoji plan koji trebaju slijediti, ali imaju  prilično otvorene ruke kada planiraju podučavanje na dnevnoj, tjednoj i mjesečnoj bazi. Učitelji nemaju strogi nadzor i mogu planirati posao kako žele i mislim da je to jedna od većih snaga. Osim toga sustav je ravnopravan – obrazovanje je besplatno, od osnovnog do sveučilišnog. Roditelji učiteljima jako vjeruju i imaju visoko poštovanje prema njima. Što se tiče plaća one su standardne kao u svakom javnom sektoru i činjenica je kada radite za općine, gradove ili vladu onda plaće nisu toliko visoke. Uvijek postoji rasprava jesu li te plaće dovoljno visoke. 

Kako biste opisali finsku kulturnu diplomaciju – što Finska želi prenijeti svijetu kroz umjetnost i književnost? 

Imamo bogatu i slojevitu povijest, naša država je jako raznolika što nudi različite elemente svijetu, a umjetnost i umjetnici imaju značajnu ulogu u stvaranju našeg nacionalnog identiteta.  Vjerujem kako je tako i u drugim državama svijeta, ali ovo je ono što mi osjećamo. Imamo četiri  godišnja doba što možemo dobro iskomunicirati kada je u pitanju kultura. Imamo ravnopravno društvo i širok pristup obrazovanju. Imamo prilično veliku državu, ali kulturne usluge su za sve i ljudi ih koriste. Osim toga, suvremena kultura je neočekivana, vibrantna i kvalitetna.