Prije svega, ono što je itekako važno mladim obiteljima koji sanjaju priuštivo stanovanje; gradnja stanova u tu svrhu, neće biti onakva kako je u prvotnoj verziji zakona planirana. Na rubovima ili van naselja. Na parcelama isključivo u tu svrhu. Gradnja tih objekata uklopit će se u građevinskim zonama, unutar naselja. Dakle, nema više razloga za jednu od najčešćih primjedbi stručne javnosti, primjedbi o getoiziranju i stavljanju tih mladih obitelji u 'favele'. Favele za one niže platežne moći, što bi, bez imalo sumnje, vodilo jednoj vrsti socijalne segregacije. Nismo baš navikli na naše ministre koji poštuju i prihvaćaju stručno mišljenje. Druga stvar, ali nikako manje važna, jest ta kako neće biti moguće graditi na zemljištu na kojem se primarno obavlja poljoprivredna djelatnost, osim one gradnje koja služi toj djelatnosti.  

Zanimljivo je kako na prvotnu verziju tog zakona ni jednu primjedbu ili ideju nije imalo Ministarstvo poljoprivrede, čiji je posao štititi svaki milimetar poljoprivrednog zemljišta i poticati proizvodnju na njima. Njima to nije ni najmanje smetalo. Ali jest struci i gospar Bačić je prihvatio njeno mišljenje. Štoviše, planira idalje surađivati s Komorom arhitekata, kako bi se neki sporni ili nedorečeni dijelovi zakona bolje izbrusili. Ostaje i dalje upitno točnije neizmijenjeno pitanje gradnje u slučaju kad lokalne uprave ne donose svoje prostorne planove nižeg reda. I tako godinama, zbog čega potencijalnim investitorima uskraćuju rad stvarajući im silne troškove. To je uvijek situacija koja izaziva prijepore, kako javnosti tako i oporbe. Ministarstvo može dozvoliti ono što lokalna sredina ne želi i/ili ne planira. Neki nakaradni primjeri poput onog hotela u Postirama na Braču doista svjedoče kako se bez imalo želje lokalne zajednice može izgraditi totalna 'šaka u oko' u prostoru. Devastiranju prostora jedini je lijek kvalitetna i pametna regulativa. I to jest područje koje treba vrlo studiozno raditi.  

Tako 'studiozno' rade i neki gradonačelnici i načelnici. Donošenje PPU-a otežu bez razloga ili iz samo njima znanih i 'važnih' razloga. Godine prolaze, a planovi se ne donose. Baš ih briga! Čemu hića? Pomalo! Svi oni koji su se nadali ulaganju koje su planirali, sasvim opravdano, gadno su 'popušili'. Ulaganje u nas ispada najgluplja ideja na svijetu. I ne, ne radi se u Bačićevom prijedlogu o pogodovanju Ministarstva stranim investitorima, iako se i takav scenarij nikad ne može isključiti.  

Je li rješenje u tome da Ministarstvo može izdati dozvole i izbjeći gubitke ovih 'nasanjkanih' ljudi ili neko drugo, poput pošteno kažnjavanje takvih indolentnih lokalnih moćnika, uvijek je pitanje o kojem treba raspravljati. Ali doista je van pameti do koje mjere može ići takvo namjerno ili nenamjerno maltretiranje investitora, ma koji god oni bili. To se ni u najdobrohotnijoj verziji ne može nazvati Bačićevim devastiranjem prostora. Ali da, zakon u tom smislu treba jasnije doraditi i ugraditi sigurnosne ventile protiv devastacije, ali i protiv maltretiranja lokalnih čelnika, bez obzira na to događa li se ono zbog lijenosti, neznanja, inata ili bahatosti. Sasvim svejedno! I zato, palac gore za ono što pokušava ministar Bačić, posebno zato što je posljednjim prihvaćanjem stručnih sugestija, pokazao kako itekako zaslužuje upravo palac gore. Nadam se da će u tom smislu nastaviti suradnju sa strukom i precizno detektirati što, kako i u kojem slučaju.  

U Gradu je redovna sezona 'njorganja' na sve adventske novotarije. Ipak, kućice rade dobar posao. Kad možete poći na marendu, ručak ili večeru i sasvim po pristojnoj cijeni pojesti dobar 'street food' i, što je najvažnije, družiti se, onda svi mogu biti zadovoljni. Sve primjedbe na Stradun koji, kao nije ispunio svrhu, nisu baš opravdane. Pamtim dobro sve napade i primjedbe kad su prvi puta postavljene adventske kućice na Stradun. Toliko primjedbi i toliko gađenja, teško je ponoviti. Sad je s novim konceptom opet počelo 'njorganje'. Istina je, ima puno toga što treba doraditi i bolje osmisliti, ali doista u vrijeme kućica niste uopće vidjeli u kakvoj ljepoti se nalazite. Istina je i da je  Stradun trebao  biti spektakularnije okićen. Sjedanje se moglo riješiti s ugodnijim i ljepšim 'foteljama', stolicama, kakve bi više pristajale ovom čarobnom dnevnom boravku.  

Ovo je prva godina promjena i doista se može uživati u 'goloj' ljepoti, koja je naprosto savršena. Kad se nešto događa, u smislu svirke i sadržaja, nema mjesta za sjedanje. Dakle, treba još doraditi, ali zaista je veliki benefit ovo'oslobođenje' ljepote same. Slobodno i popijete i mirno se vratite besplatnim busom. Pa dajte ljudi, nije ljepota Grada samo za oči i duše turista! Pođite i uživajte! U Zagrebu dvije porcije prikla i jedno kuhano vino koštaju 17 eura. Vino prilično razvodnjeno, dok je u porciji svega pet prikla. I Beč je znatno jeftiniji. Zato uživajte u svom divnom Gradu i blagdanskom điru sa svojim klincima i dragim ljudima i opustite se. Doista imate izbora pronaći nešto baš po svom gustu. Zato i gustajte! Eto vas.